Svaki put kad se dogodi neka tragedija gdje je netko nekog ubio ili počinio neko samoubojstvo možemo čitati kako je taj i taj bio dobar susjed, kako je uvijek bio veseo, uvijek uredno pozdravljao bakicu, ma sve super. Ma više mi je dopizdilo (oprostite na izrazu) čitati takve gluposti…
Zašto mediji uvijek moraju naglašavati kako susjedi tvrde da se radi o "mirnoj obitelji"? Žele u nama stvoriti neku idilu koja odjednom završava tragedijom, jea rajt, kao da se tragedije uvijek događaju odjednom, kao da "mirna osoba" nije godinama kovala plan za kojeg je samo ona znala...
Upravo čitam o ovome tragičnom događaju u Splitu gdje susjedi opet tvrde kako se radilo o mirnoj obitelji. Što to znači "mirna obitelj"? Znači li to ako se nikad ne čuju, ne svađaju i uredno vas pozdravljaju da su "mirni"?. Ma mislim stvarno, to je već postalo previše…
Naravno, ne tvrdim da ta obitelj zaista nije bila takva, ali to ne znači da nije imala hrpu problema, barem netko od njih, u ovom slučaju otac.
Koliko puta smo se već uvjerili da naizgled društvene osobe ne moraju biti niti malo društvene. Ma presmiješno mi je da ljudi dovoljno kulturne osobe koje uredno pozdravljaju svoje susjede smatraju dobrim osobama. Pa šta ja uopće imam sa svojim susjedima?. Pozdrave oni mene, pozdravim ja njih. Da li zbog toga mislim da su oni dobre ili loše osobe? Naravno da ne, pa uopće ih ne poznajem niti bih sutra da se nešto desi mogla reći da su bili mirni, dobri ljudi, niti bih ikoga na takav način okarakterizirala. No, da me netko smatra dobrom i mirnom osobom shvatila sam očito kako trebam pozdravljati svoje susjede, svakome se smješkati, pa sutra kad napravim neku glupost svi će i tako imati riječi hvale za mene. Ma čudim se kako su ljudi naivni, kako nasjedaju na nečiji otvoreni kulturni pristup. Nečija kultura im je dovoljan pokazatelj da se radi o dobroj osobi za koju sigurno nisu posumnjali da bi sutra mogla ubiti čovjeka, opljačkati banku, baciti mačku s 9. kata.
Niti su problematični ljudi uvijek problematični niti su naizgled dobre osobe uvijek dobre. Svi smo mi neka jedinka za sebe, u svaku od nas može ući neki demon. Očito je da demona nije lako prepoznati, kako drugima tako ni nama samima.
Prije nego što stavite za nekoga ruku u vatru prvo tražite od njega da stavi ruku za vas, tek tada možda možete reći: "Bio je mirna, dobra osoba. Pa tko bi to od njega očekivao."

Post je objavljen 26.05.2009. u 00:02 sati.