Ušla sam na vrata novih spoznaja pod dojmom nekog nepoznatog osjećaja, a danas sam definirala i to stanje uma.Protekli tjedan dana sam "orala i kopala", a danas sam prividno slobodna ne raditi ništa.Naizgled je sve pod kontrolom, ali kopka me hrpa veša za slaganje, nek se prži još na suncu....pa ručak (preživim na frutolinu) , ionako sam danas sama - nije da sam prirodno lijena, već neću ništa radit, ako me to danas ne veseli.Naslušam se priča na poslu o tome kako koja čisti, pere, kuha, "jebe mačku mater", nema mira da nadoknadi noćni san od svojih (usudila bih se reći ) svinjskih polovica.Meni je to stvarno jadno.Ja imam tri zlatne ribice i veliku želju da jednog dana imamo svoj stan i velikog đukca....a nečije želje i potrebe sežu u granicama dostojanstva.Žao mi je nekad ( jer ne smijem previše ponirat u dubinu) nekih ljudi koji imaju sve, a nemaju ništa.
Prije pet dana sam krenula u drugu smjenu i na tramvajskoj ugledala starca sa štakom u rukama i suznim očima ( čovjek je plakao, sav jadan i tužan ).Duša me zabolila od tog prizora i ne mogu si oprostit zašto ga nisam pitala što mu je.....koza glupa!!!Kasnije sam se pravdala pred sobom samom da je tramvaj brzo stigao, pa barem sam snimila stanicu gdje je sišao, pa opet ću ga sresti i slične teze u prilog vlastitoj nemoći....baš sam mali smotani gad ....
Post je objavljen 25.05.2009. u 23:24 sati.