Marketing
Snjeguljica je umišljeni bolesnik...
Jutro, 6:35h... imam svoju rutinu i bolje mi je nemoj kvariti...
Prvo se moram razbuditi, uživati u tišini bar deset minuta, staviti vodu za kavu i zapaliti.
Najbolje je kada nikoga nema u okolini... takva sam... pusti me, ne pričaj mi ništa... ALI NEEEEE
Evo ti nje, Snjeguljice u kuhinju...
Prvo me pošteno razvali vratima u lakat, jerbo ulazi kao traktor... "jooooj, jel sam te udarila??"
Ma jooook, nije to ništa... (samo me pusti i ne pričaj ništa...)
ALI NEEEEEE... ona mora piriti i uzdisati, kao da ima porođajne muke. Neće prestati s tim svojim ranojutarnjim zvukovima dok joj se ne obratim i pitam: "Šta je bilo?"
"Joooj, strašno mi je... već danima me boli... "
Dok čekam šta će izgovoriti, vrtim u glavi šta bi ovaj put moglo biti...
Hmmmm... u utorak ju je danima boljela noga, pa u četvrtak daaaanima želudac (još da ne proždire sve što nađe u JD, mooožda...), a šta je danas na redu...
No, da se vratim... "već danima me boli... glava"
Ahaaaa, mislim si ja u sebi, dok sam prisiljena slušati tu tešku bolesnicu (koja će vjerojatno za tjedan dana svisnuti od nekog strašnog bola...) pa kako te jezik nikad ne zaboli...
Odlazim u sobu, već podosta nairitirana samim tim što se nisam naspavala i što me ona ujutro rano masira, kao da baš mora...
Do 10h došla je do mene bar pet puta, s tako strašnim uzdasima, da sam se bojala i pitati od koje teške bolesti je oboljela od 7 do 10.
Pošto je nisam primjećivala u svoj toj njenoj tragediji, krenula je drugim putem nebi li pridobila moju pažnju.
I uspjela je, J je uspjela.
Inače sjedne na dvosjed koji je u mojoj blizini, ali kad je sjela i digla nogu na naslon dvosjeda (koji je btw, rezerviran samo za jednu meni dragu osobu) pukla sam!!!
(Pa jel J moraš dizati te svoje dlakave noge na naslon i to uz koju priču!!!)
"Vidiš kolike su mi dlake na nogama??"
(ma jooook, vide se iz aviona)
"Samo sam ih jednom obrijala, poslije toga sam mislila da ću umrijeti od bolova... zato ih više ne brijem!"
(e, jebajga, za to nema lijeka)
Oko 13h ona više ne može raditi, pada joj koncentracija, umorna je od napornog rada, koji se uglavnom sastoji od 3-4 telefonska poziva, i trosatnog naslanjanja uz ormar (kako se ovaj valjda ne bi srušio, ono, za svaki slučaj neka ga ja pridržim)
Opet dolazi na dvosjed... "Zašto samo šutiš i radiš?"
"Gdje si kupila te bijele hlače?"
"Znaš, opet me boli grlo, izgleda da sam popila previše hladan sok... pa kad je vani vruće... a ja se toliko znojim..."
Za kraj uvjerljiva usporedba...
Post je objavljen 25.05.2009. u 21:10 sati.