Nismo više isti ljudi,
oko nas nisu isti mirisi
i naša bol se ne vidi
na sva zvona.
Sad uzmemo knjigu,
čitamo, popijemo pelin
ili podgrijemo neko jelo
prije apaurina ili nečeg jačeg.
Lobotomija u pilulama,
Thorazin
ne pali...
Emocije nemaju kontraceptiva,
ali to je tuđa ideja.
Nismo više isti ljudi,
oko nas nema iste boli
i ne izaziva se ona ista
tužna reakcija.
Sad na zalupljena vrata
samo sliježem ramenima
gledajući iznova zgaženu
prostrtu iskrenost.
Odrastanje ili otupljivanje,
pitanje je sad?
Uzimam oboje
uz rizik da se izgubim
u raspršenoj, mutnoj
svjetlosti.
Post je objavljen 25.05.2009. u 20:31 sati.