recesija.
evo inače... nisam materijalna osoba. ne vežem se za stvari, nisam opsesivna glede posuđivanja, davanja, primanja, jer je jako oslobađajuće ne ljutit se na nekog ak ti slučajno napravi neš s nečim. ako se radi o samo stvar,
to su stvari ionako se strgaju kadtad, imaju svoj rok trajanja.
mislim da je živjet za novac besmisleno i da je on samo olakšavajuća okolnosti. treba radit na sebi da imaš sposobnosti, trošit pare da stekneš sposobnosti, pa bilo to da si platiš neko putovanje pa stekneš sposobnost snalaženja na novim mjestima gdje se ne priča tvoj jezik bilo to da upišeš neki tečaj nečega pa jednog dana kad je kriza ostaneš bez svega...ali znaš npr.svirati gitaru i to je sposobnost koja ti ostane i i i ma shvaćate na šta mislim nemaš kruha al znaš svirat pa se uveseljavaš pa možda za kruh zaradiš!
il nešto znaš pa nekoga naučiš...pa nećeš pare jest nego radiš za hranu! i onda zaradiš potrošiš ideš dalje! berete me uglavnom.
mislim da je na taj stav utjecao moj konzumerizam hipi-nastrojenih medija i kulture u ranom djetinjstvu.
svi prođu hipi fazu, ali recimo da je moje okruženje tokom odrastanja bilo jako postmoderno hehe pa su mi roditelji proslijeđivali rock glazbu, dvde, svjetonazore, da sam se dosta rano orijentirala u tom smjeru, društvenom i kulturološkom.
onda kad sam došla u pubertet sam otkrila neki rebel prema tim serviranim-na-pladnju stvarima i probala sam izbalansirat taj stečeni liberalni svjetonazor sa konzervativnijim i zrelijim.
zapravo, prilično atipično i obrnuto od pravila odrastanje. ali njemu dugujem neke današnje aspiracije koje mi olakšavaju život ova rečenica niš ne znači inače!
i to vidim po glazbi koju volim- volim onu staru staru glazbu i psihodelične efekte, a u isto vrijeme iz rebela jako volim novu glazbu koja je svježe izdana i dosezljiva samo po slsku i inim stranicama i blogovima.
sad malo digresiram od osnovne teme koju sam si zadala a ta je- kako kriza utječe na mene kao pojedinku.
pošto sam u prvom dijelu posta zanijekala svoju ovisnost o materijalnom, bio bi red da to elaboriram. naime, Jesam ovisna o materijalnom, ali trudim se ne biti, barem ne u mjeri u kojoj su većina ljudi danas. dakle, jesam, ali manje od uobičajenog. i upravo zato me pogađa kriza :D
nije stvar u tome da nemamo para, jebeno pređem prek tog, pa kolko ljudi u povijesti nije imalo para, svi su preživjeli nekako, makar živeći u kutiji! vremena se izmjenjuju i sretnija i tužnija pa i bogatija i siromašnija
ono što je danas, možda neće biti sutra. materijalno je varljivo i ljulja te kao barku u oluji nasred mora
pa se oluja odjednom smiri i tako! i zato upravo mislim da se ne treba uzrujavati oko stvari na koje ne možemo utjecati i za koje Znamo da su prolazne.
ali, ljudi se ipak uzrujavaju. to je život, koliko god ja htjela da mi se doma ne svađaju oko para svaki dan, koliko god ja htjela da se svi okrenu besplatnom doživljaju svijeta koji je bez premca najbolji, to se ne događa.
svađaju se. i kolju. i ja stojim usred tog ja koja se užasno lako vežem za svaku svakcatu osobu koju upoznam
da, lako se vežem, jebiga, al to ne znači da nisam najdublje povezana upravo sa sobom HA HA nego opet digresiram isuse
kriza u DUŠI JE tema
nemojte da vam bude kriza u duši bez obzira na krizu vani. mislim da je to najbitnije ovako
pored ekološke osviještenosti HAHA ne zekapeka naravno ekološka osviještenost je isto bitna imam neke isuse samoironione brije u gla v nom
možda sam idealistična ali zbilja mislim da je depra savladiva stvar. ja ju savladavam svaki dan. NE BEZ MUKE JASNO prođu tu par radioheada prije no što se istrgnem ali u tom je stvar
bez muke nema nauke heheee ovaj post tako nema ni rep ni glavu uh uh uh
e kaj sam htjela reć uglavnom oko sebe vidim totalno drukčije stvari od onih idealističnih u koje vjerujem štoviše, SUPROTNE i onda dođem do pitanja
kaj sam ja glupa? kaj drugi ljudi ne dođu do istih zaključaka?
kaj sam ja glupa? ako sam ja dobra prema tebi, zar nećeš i ti bit prema meni?
želim ti pomoći? želim se zbližiti? ne zato jer si fenomenalan nego jer sam takva? ne gušim? ali volim? sebe ipak najviše hehe nego
i to je ono što me razočara
ljudi. mislim uvijek, tu su i oni divni ljudi koje obožavam neke manje znam neke više i to su ti divni ljudi zašto su mi divni? jer me okrijepe jer mi na tren vrate vjeru da ima smisla bit idealističan, jer su došli do istih zaključaka kao i ja :D
Post je objavljen 25.05.2009. u 18:12 sati.