Marketing
put u aljmaš
Svake godine idem u Aljmaš. To je prigoda da si posvjestim neke odluke, da se smirim i "stanem na loptu".
Uvijek imam neku nakanu, želju, čežnju,... ali ovaj puta ne.
Ovo hodočašće u Aljmaš je dugo-odgađano zahvalno hodočašće.
Obećao sam sebi i Njemu da ću hodočastiti samo u znak zahvale!
Puno puta sam odgodio to "obećanje". Uvijek je bilo nešto važnije što se našlo na putu.
Ali ovaj puta ne. Čuo sam da se ide u Aljmaš i odmah sam rekao DA.
- ne dajući sebi priliku da dođe nova isprika, nova obveza...
I tako je i bilo, krenuli smo, molili se, zaobilazili mine (bilo je razminiravanje taman kad smo trebali proći Sarvaš... ali anđeli su nas u svojim automobilima prevezli tu dionicu),
pjevali, družili se, slikali se,... i zahvaljivali se!!!
Na kraju smo prisustvovali euharistijskom slavlju na kojem smo predali svoje brige, probleme, a neki i čistu veliku, neizmjernu, iskrenu Zahvalnost!
(ja znam u koju sam grupu spadao).
Gledajući zadnju godinu i nešto mjeseci, stvarno mogu biti sretan i zahvalan.
Sve što sam htio - dobio sam i bolje nego sam ikada zamišljao,
sve za čime sam čeznio - odjednom je bilo kraj mene,
sve stvari prema kojima idem - znam da su ispred mene, čekaju tren da ih ugledam, nasmješim se i kažem:
HVALA!!!
Post je objavljen 25.05.2009. u 19:12 sati.