za Barbaru(inaće nemam namjeru nekome posvećivati nastavke ali ona je zaslužila.. zna zašto..;-))
Došao sam do klupice. Bila je prazna. Ne znam zašto sam se iznenadio. Možda sam se potajno nadao da će Inesina sjena preletjeti preko stabla i ostaviti iluziju na naslonu klupe. Iluziju s kojom ću se danima hraniti, koju ću udisati i sanjati, iluziju kojoj ću šaptati, iluziju koju ću možda zanemarivati, ali zbog koje ću biti miran jer je ponovno tu. Nije bilo Ines. Nije bilo iluzije. Sjeo sam. A pokraj sebe sam osjećao Prazninu. Govorila mi je da sam sam. Gdje su sada bile sve one žene koje su mi noćima punile postelje? Zazvao sam ih. Imenima. Svaku pojedinačno a niti jedna se nije odazvala. Ostavile su me samog, s mojim mislima, nisu mi htjele sada praviti društvo. Možda imaju pravo. One su imale samo moje tijelo. Ines je imala misli. Ona ih je jedina znala čuvati. Nisam više mogao biti na ovom mjestu. Uspomene su bile prejake, trovale su zrak u mojim nosnicama. Ustao sam i užurbanim korakom krenuo prema krčmi. Osvrtao sam se iza sebe. Osjećao šuštanje lišća kako me prati. Poznati miris ananasa počeo se širiti zrakom. Ispunio je moje nosnice, gotovo da sam ga mogao osjetiti na nepcima. Tjerao me da ubrzano koračanje pretvorim u paničan trk. Prema ljudima. U ulici sam se zamalo sudario sa prenašminkanom djevojčicom. Stajala je na rubu pločnika poravnavajući kratku suknjicu i čekajući. Da li je čekala da dođe netko i izbavi je iz te muke u kojoj živi ili je jednostavno čekala da joj priđe nova mušterija. Prišao sam i pitao je za cijenu. U pogledu sam joj vidio gnušanje. Nije to radila dobrovoljno. Drhtavim glasom ju je izgovorila cijenu nadajući se da će mi biti previsoka i da ću odustati. Vjetar koji se poigrao s njezinom suknjicom bio je jači od cijene. Klimnuo sam i pošla je za mnom. Koračala je nesigurno i sporo. Možda se nadala da će tako odgoditi ono što ju čeka. Nisam bio ružan, no razumio sam njezin strah. Sa koliko se samo perverznih umova morala suočiti na ulici, kolike je strahove proživjela. U meni su se borile dvije ličnosti. Jedna ju je željele uzeti i prožvakati te zatim ispljunuti. Drugoj je bilo žao. Tada sam zapazio nešto što me je prenerazilo. Imala je Inesinu kosu.
Post je objavljen 25.05.2009. u 17:47 sati.