Pustila sam ga..
No krenimo od početka..
Nije me ni htio u svom životu..
Riječima je govorio jedno a postupcima drugo..
Bio mu je rođendan..
Pitala sam ga želi li da proslavimo..
Nije htio..
Mislila sam ok, ne želi..
razumijem..
tražila sam ga da popričamo..
5 min.. nije htio..
bila sam živčana i otišla do grada..
plakati nekome na ramenu..
tada sam srela Njegovog frenda..
rekao je da ide na Njegov rođendan..
tu sam pukla..
a sa mnom ne želi slaviti..
pustila sam ga..
jednostavno prekinula..
i tražila da mi nešto obeća..
nadam se da će to obećanje ispuniti..
voljela sam ga, i volim ga..
neki osjećaji traju..
došla sam doma, i dobila kaznu..
prekasno sam se vratila, kao..
"odi gore i ne želim ni znaka da si živa" rekao mi je otac..
legla sam na krevet..
drhtala i plakala..
poželjela poslušati tatu..
poželjela da me netko zagrli..
no bila sam sama..
da, preživjela sam to..
vjeruj te mi, zar ne vidite da tipkam..
i čekam da ispuni obećanje..
u školi me napadao njegov brat..
očito ne shvaćajući zašto sam to napravila..
nije važno, ne može me više povrijediti..
toliko od mene..
pozdrav..
Post je objavljen 25.05.2009. u 16:30 sati.