Marketing
KULT MASOVNOG UBOJICE
APSURDI NAŠEG VREMENA
Vrlo vjerojatno kako nitko zbivanja ovog vikenda u malom mjestu Hrvatskog Zagorja neće okarakterizirati kao nedavnu obljetnicu Bleiburga.
Više tisuća fanatičnih obožavatelja jednog od najvećih ratnih zločinaca dvadesetog stoljeća, Josipa Broza Tita, okupilo se iznimno vrućeg , svibanjskog dana u pitoresknom selu Hrvatskog Zagorja, Kumrovcu.
Partizanski dernek u Kumrovcu
Ova lakrdija koja se uvijek iznova svake godine ponavlja u Kumrovcu zapravo se pretvara u jedan cirkus, uglavnom sa bizarnom kulisom, skupina očajnih ljudi i nekoliko stotina izmanipulirane djece pokušava oživjeti kult koji je odano mrtav. Kult ličnosti koji je umro zajedno sa obožavanom osobom , sve što se kasnije događalo nakon Titove smrti, sve štafete, razne manifestacije, komunistički derneci, sve je to bilo neiskreno, lažirano, kako bi se prema javnosti stvorio privid idealne stvarnosti, štafeta mrtvom vođi služila je kao kulisa, kao paravan jedne iracionalne umotvorine, skovane odmah nakon diktatorove smrti: « i nakon Tita-Tito « .
Naravno, radi se o klasičnoj obmani, skupina ostarjelih partijskih dužnosnika, veterana takozvane Narodnooslobodilačke borbe osjetila je kako joj vrijeme izmiče, osjetila je skorašnje urušavanje komunističkog režima, čak i prije Titove smrti, znalo se, da je pitanje trenutka kada će Jugoslavija kao neprirodna tvorevina krahirati sama od sebe, njeno urušavanje počelo je zapravo još na Bleiburgu, budući kako ništa nastalo na zločinu ne opstaje vječno, tako ni Titova tvorevina nije mogla računati na svoj opstanak, toga je djelomično i Tito bio svjestan, međutim, starom diktatoru bilo je jedino u interesu održati Jugoslaviju za vrijeme svog života i u tome je uspio. Treba mu priznati, balansirajući između istoka i zapada, varirajući između zločina i terora, Josip Broz bio je i ostao prvi i jedini pravi predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. No, ono što bi nas trebalo zabrinuti zapravo je njegova ostavština, ne u materijalnom smislu, jer se nakaradna tvorevina, silom nametnuta i silom održavana, očekivano u krvi raspala, već ostavština u smislu apsolutne devastacije svih moralnih vrijednosti i svih moralnih potencijala koje bi jedno društvo moglo imati, drugim riječima, Titov zločinački režim, iza sebe je ostavio apsolutnu moralnu pustoš. Cijenu takve vladavine nažalost plaćamo i danas.
Titovi obožavatelji odriču se njegovih zločina
Brojni Titovi zločini viši ni sporni, čak ni njegovim fanatičnim obožavateljima, naime, iako i dalje na Titovom putu, sa kojeg « ne skreću «, danas Brozovi fanovi nisu više toliko uvjereni u potpunu čistoću maršalove ličnosti, stoga se primjenjuje drugačija taktika, zločini za koje se do jučer tvrdilo kako ne postoje, opravdavaju se osvetom, odmazdom ili ratnim operacijama, što je ipak, budimo realni, svojevrsni napredak.
Sasvim sigurno bilo bi nepošteno a u krajnjem slučaju i povijesno nepravedno osuđivati Titove poklonike, radi se o frustriranim ljudima, kojima je totalitarni režim desetljećima ispirao mozak raznovrsnom komunističkom propagandom, oni doista vjeruju u Titovu istinu, s obzirom da drugačiju istinu ne poznaju. Ne možete očekivati od 70-godišnjaka da u svojim poznim životnim godinama mijenjaju svjetonazor, demokratski potencijal kod takvih ljudi jednostavno ne postoji, njihov mentalni sklop ne razumije postulate suvremene demokracije, " ubiti u ime ideologije ", " ubiti neprijatelja ", " osvetiti se ", u komunističkoj ideologiji bila je prihvatljiva, što više, poželjna metoda obračuna sa nepoćudnim elementima društva, odnosno vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Stoga nikada niste čuli istinske riječi pokajanja i isprike od osoba koje su aktivno kreirale Titov režim i sudjelovale u tom režimu, naime, oni i dalje vjeruju kako su radili dobro u interesu naroda i države, što je naravno glupost, ali nažalost to je prava istina, koja objašnjava moralnu blokadu u glavama tih ljudi. Jedini pravi lijek protiv iskrivljene povijesti nažalost nam može ponuditi samo biologija, možda će nove generacije koje neumitno dolaze znati prepoznati malicioznost režima i isto takvu ostavštinu tog režima.
U svim većim hrvatskim medicinskim sanatorijima, imate ponekog Napoleona, imate Washingtona ili Kolumba, naravno, uz tako šaroliku lepezu neizbježno s vremena na vrijeme pojavi se i drug Tito, reinkarnacija Josipa Broza u Vrapču ili Popovači, svakodnevna je pojava, ništa neobično s obzirom na populaciju koja tamo boravi. Problem nastaje kada se " Maršal " dokopa interneta, sva sreća da Napoleon ili Kolumbo nemaju sličnih ambicija, kakav bi to tek virtualni svijet bio njihovim uskrsnućem,možemo samo pretpostaviti...
Post je objavljen 25.05.2009. u 15:47 sati.