...Sest je godina od kako se pojavila publikacija SRPSKA STRANA RATA,
a danas vec imamo i njezino drugo izdanje.U vrijeme kad nasi prostori jos uvijek zive poslijeratnu traumatsku groznicu,a katarza je dalek i tek zudjeni cilj,podnaslov publikacije TRAUMA I KATARZA U ISTORIJSKOM PAMCENJU nije mnogo vise od moguce dijagnoze dva posttitovska desetljeca na prostorima bivse zajednicke drzave.Ali,zar dijagnoza ipak nije u temeljimai svijesti o traumi i,pogotovu,o njezinom drustvenom i politickom tretmanu sto se zove katarzom.Posebna je vrijednost ove publikacije,recimo to na pocetku,sto ona tretira traumu u najbrojnijem i po opcem uvjerenju za raspad Jugoslavije najodgovornijem ex-jugoslavenskom narodu.
Zamjecujete da govorim o narodu,a ne o njegovoj politokratskoj nomenklaturi,jer doista je,nakon svekolikog dogadjanja naroda,kako su se zvale proizvedene kontrolirane manifestacije institucionalnog i izvaninstitucionalnog rusenja titovske Jugoslavije,dakle o narodu koji je,htio-ne htio,i u uzrocima i u posljedicama,bio i ostao glavni protagonist/junak tragicne i krvave zbilje koju jos uvijek zivi i jos ce dugo u recidivima zivjeti.
POSLIJERATNA KATARZA
Citajuci,diduse nesustavno od Memoranduma 1986.godine(u koji sam te godine na beogradskom Sajmu knjiga imao uvid!)naovamo,posljednje desetljece i pol knjige o,eufemisticno,jugoslavenskoj krizi,ispisane perom srpskih autora,od MRTVOUZICA Bogdana Bogdanovica,preko izvanrednih knjiga IVANA COLOVICA do posljednje u nizu,knjige PORTRETI u kojoj su oslikani srpski i srbijanski politicki mocnici perom Slobodana Inica,mi zapravo u rasponu od petnaestak godina citamo rijetko i,ne samo stoga,
rijetko vrijedno svjedocenje o paralelnom zivotu,o srpskom drustvu,drugog i drugacijeg misljenja.Misljenje koje i kad nije bas utjecajno,uporno je u trajanju,trajanju kao opomeni,udaru na intelektualnu svijest i,u moralnom smislu-udaru na savjest.A da niti to,ono je,barem prema misljenju Nebojse Popova,da slaba licnost trazi pribjeziste u sto jacem kolektivitetu,potvrda suprotnoga-postojanja i djelovanja jakih osobnosti,individualnosti i u najtezim vremenima cije sijanje sjemena kad tad(ali uvijek obicno nepredvidivo!)urodi plodovima.
SRPSKA STRANA RATA u ovom je smislu multidisciplinarno uradjena publikacija s intenzivnim htijenjem biti i svijest i savjest jednog naroda,
jednog vremena i jednog drustva.
I ako postoji pravi nacin kako tretirati patologiju jednog drustva sa svim njegovim traumatskim uzrocima,izvedbenicama i posljedicama,onda je tomu pravi uzorak ova publikacija.Njezina je metodoloska aplikativnost univerzalne naravi buduci da tretira vec zivljene obrasce europskog nacionalsocijalizma iz prve polovice 20.stoljeca,koji se,u svojoj balkanskoj izvedenici,vratio kao bumerang najbrojnijem ex-jugoslavenskom narodu,
za ruganje tradicionalno najvecem srpskom neprijatelju nakon Turaka-a nisu to ni Kominterna,ni Vatikan,ni Teheran,ni Albanci,ni Hrvati,ni Slovenci,
ni,ni...Da,pogadjate-Nijemcima!IRONIJA SUDBINE JE HTJELA DA SRBI MITOMANSKI I SAMODOPADNI ANTIFASISTI PEDESET I VISE GODINA NAKON NJEMACKOG NACIONALSOCIJALIZMA PONOVE GA METODSKI GOTOVO IDENTICNO I NA NAJVULGARNIJI NACIN.
SRPSKI PUT U RAT
Istrazujuci uzroke srpskog puta u rat,sve renomirana autorska imena istrazivala su,zarad vlastitoga mentalnog zdravlja i intelektualnog dostojanstva,uzroke tom ratu,njegove manifestacijske oblike i posljedice koje zive i koje ih moguce jos cekaju.Sto se,pak,rata tice,Nebojsa Popov u knjizi kaze da"u kolektivnom pamcenju Srba rat ima veoma vazno mesto;
on je deo samog zivota,a ne samo mit,legenda i bujna epika".Sve to u
sebe ukljucuje politicku predpovijest Druge Jugoslavije koju sam ja osobno ponajbolje shvatio iz Tripalove knjige HRVATSKO PROLJECE,a koja mi je otkrila TRAJNOST SRPSKE POZICIJE OBRANE KONZERVATIVNOG
I RIGIDNOG SOVJETSKOG KOMUNIZMA,A KOJI CE DO POSLJEDNJIH DANA,KAKO VIDIMO IZ SRPSKE STRANE RATA,BRANITI I UPRAVLJACKI VRH JNA...
(Zeljko Ivankovic-"TETOVIRANJE IDENTITETA")
Post je objavljen 25.05.2009. u 13:43 sati.