Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/napokonslobodan

Marketing

Možda potrajemo...



U svakom dahu mene nosi pozitiva, jer ovaj zrak meni puni pluća
A kamenćići na obali valjaju se, tabani žare od sunca s plaže
I samo želim malo djećje sreće na klupi, dan nek bude bolji, a naša tijela vruća
Taj mali smješak koji nosiš na licu, meni daje znak da ćeš moja većeras biti
Noć će donjeti puno nebo zvijezda, skinuti krpu s tvoga struka, mi ćemo se kriti
Na ruba vale, raširit ćeš krila, u tom zagrljaju, gdje je mekan pijesak,
Ti i ja postat ćemo jedno, ta srca dva će usklađeno tući, trajat će dugo taj trenutak

Netko mi je šapnuo, pratiš me već neko vrijeme, vidio nisam , al sad osjećam
Slobodan i sam, ti me želiš, zamki više nema, sasvim jednostavno, tebe trebam...
Zadovoljna i lijepa, tvoja glatka kosa, prekrit će moje usne, moje oći
Noćas rukama obavij, cijeli moj svijet i ljutnja, bol, tuga, sve će proći
Kad ti i ja kao jedno, ovo ljeto strasti, spojimo duše u nadi
Možda izdržimo i više nego vrućine, znajući mene, ipak se nemoj kladit,
Nek vrijeme pokaže jasnu sliku, jesmo li osuđeni izgorjeti u želji?
Ili nam sudbine koraćaju u istoj pruzi,
Možda, možda... potrajemo?


p.s ...već nova je tu ....


Post je objavljen 25.05.2009. u 12:01 sati.