Nakon Davidovog hoda 'kroz mnoge nevolje', kroz koje je morao proći kako bi postao vrijedan obećanog kraljevstva, Bog mu puninu vladavine obećava tek nakon njegove smrti, tj. u vremenu kralja Salomona. I doista, Izrael je tada postao respektabilna sila, čije kraljevstvo se prostiralo od Eufrata do granica s Egiptom. Svjestan odgovornosti, ali i potrebe za pomoći, Salomon je za toliko kraljevstvo zatražio pomoć na jedinom mjestu odakle je ona i mogla doći. Na pitanje Božje što bi htio da mu udjeli, Salomon ne traži niti bogatstvo, niti slavu, nego mudrost. Bog je bio oduševljen njegovim odgovorom tako da mu je pored mudrosti obećao i još toliko toga: «Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva … nego pronicavost u prosuđivanju pravice, evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno»
Salomon je htio biti pravedan u razlučivanju dobra i zla u upravljanju i prosuđivanju u izricanju suda.
I naši svagdanji poslovi u svijetu na koje smo pozvani uređivati ih u skladu s voljom Božjom ne dotiču se samo duhovnosti, nego zahtijevaju poznavanje materije kojom se bavimo. S puno toga se moramo još baviti, no to ne znači da sve to ne treba uspoređivati s Riječju Božjom. A da bi to bili kadri potrebno je moliti Boga da nam da pronicavost kako bi iza stvorenog reda stvari i djela čovječjih uvijek znali otkriti njihovu pravu svrhu, a to znači uvijek pred očima imati viziju novog čovjeka i boljeg, pravednijeg svijeta. Potrebno je moliti za mudrost kako bi se znali ispravno koristiti povjerenim darovima, bilo da je riječ o materijalnim, bilo duhovnim. Zato sv. Jakov u svojoj poslanici veli: « Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja» (Jak 1,5-6)
Bog je sa svoje strane već sve učinio. Na nama je da se u vjeri otvorimo njegovim blagoslovima. A znamo da vjera raste slušanjem Božje Riječi. Zato će jedan mudri pisac reći: «Bog otvara vrata svoje mudrosti onima koji otvaraju stranice svoje Biblije.»
Na pamet mi pada ona poznata priča o ocu i sinu koji je otišao na studij u velegrad i svako malo vremena zvao oca da mu pošalje novca, na što mu je ovaj odgovarao da će rješenja za sve svoje muke i dileme naći u Bibliji. Naime, otac mu je na polasku dao Sveto Pismo, a u njemu i određenu svotu novca potrebnu za sinovljev život.
Nema vjere bez slušanja Riječi Božje, a bez vjere ne može doći ni do prisvajanja obećanja Božjih. A prvo u nizu ponuđenih jeste mudrost, jer o njoj ovisi ispravno upravljanje svim ostalim darovima koji nam stoje na raspolaganju.
U ovoj devetnici Duhu Svetom na poseban način molimo za ovaj dar. Ostalo će nam se nadodati.
Post je objavljen 25.05.2009. u 10:03 sati.