okrenula sam se, tek toliko, da ne zaboravim što sam napravila.
okret nije donio lice puno sjetnih osmjeha. donio je nešto što nesmijem žaliti, ali ni slaviti.
zvala sam se marija.
odazivala sam se na zvuk svog imena.
ime je predstavljalo sve što jesam.
pisac, učenik, ljubavnik.
zovem se čovjek.
ne odazivam se na ime koje mi je nekad oslovljavalo osobnost.
sada sam masa koja se kreče, priča i šuti.
,
nisi mi ostavio trunku sućuti. nisi mi ostavio lijepe uspomene.
ostavio si mi tijelo koje posjedujem već odavno. sve ostalo si prekrižio i bacio.
kada sam se okrenula, vidjela sam samo tvoja leđa koja odlaze.
oči su mi suhe.
Post je objavljen 24.05.2009. u 22:17 sati.