drago mi je da je ova grozna sparna nedjelja na umoru. prespavala sam se iz čiste dosade. glava mi je puna planova..planovi za sljedeći tjedan, na što ću potrošiti plaću, kada ću opet vidjeti tibora. od ovog posljednjeg mi se povraća. again and again and again. mislila sam da je puno lakše izbaciti nekog iz glave i života. gledam unatrag godinu dana, u ovo vrijeme prošlo proljeće sam bila u oblacima, još ga nisam ni znala, viđala sam ga i zaljubila se u imaginarni lik seksi-kul lasatog frontmena. hahahahahaha kako sam bila jadna i naivna! 300 i nešto dana od toga, ja sam još uvijek na istom mjestu, okružena istim ljudima, gledam tu istu debelu pijanu facu i slušam iste wannabe umjetnik priče. trpim taj naš odnos koji je sve samo ne normalan, nadam se ponovnoj jebačini, i što je više toga, maštam o njemu kao mogućem partneru. patetično emotivno žensko u meni ne dopušta mi shvatiti da me on isključivo treba kad mu se digne kurac jer sam ja, eto, uvijek u blizini i uvijek za. dan poslije, ovisi o njegovom raspoloženju hoće li me pozdraviti ili ne. kako žalosno, nešto što znam, na što sam navikla i što sam prihvatila. nešto što ni jedna normalna žena ne bi prihvatila.
ne znam što me toliko vuče njemu.
već poduže ne uspijevam naći partnera. možda se zato stalno vraćam tiboru. moje uvjerenje da moram imati muškarca uz sebe, u sebi, da bi mi život bio zanimljiv.
new love grows on trees? teško.
Post je objavljen 24.05.2009. u 22:09 sati.