Marketing
Izvještaj: More...(Šibenik i malo šire)
Znam da nestrpljivo čekate izvještaj s puta!
Kao prvo, digosmo se u šest. Ko' bauštelci. Jebiga, dalek put pred nama. 
Prvi nes na eks (jerbo Guzda digne guzu iz kreveta, popiša se, opere zube, obuće i zakurbla na put, a ja.... što ću obući, nes, letizen, wc, šminke... 
), pa na put...
Prva (prava) kava - kafić domaćeg dalmatinskog imena "Amigo" u Dolcu ili nekom sličnom zaseoku tamo negdje pokraj Šibenika. Odlučila ići sa Guzdom, pročitati malo knjigu i pričekati da čovjek odradi već što je došao raditi.
A na vrh brda - pogled na cijeli Šibenski zaljev, uključujući i nekoliko otoka. Kao sa onih panoramskih kamera. Ja izvukla svoj ručnik, kremicu, kratke hlačice...
Glava i knjiga u hladu, a noge na suncu... 
Nisam se niti uspjela pošteno javiti nekolicini frendica, pročitati par poglavlja najnovije Donne Leon - a Guzda bio gotov. Više kilometara nego posla. Da ne velim da je tip - čuvar / domar skoro pao u nesvjest što mu se netko pojavio na vrata u nedjelju.. 
Pošto smo nešto keša ostavili djeci, kao siročići prebrojali sitno i sjeli na jednu pivu u drugu pitoresknu lokalnu birtiju punu domaćeg življa što su nas malo čudno gledali, ali - what the hell...
Pazila sam da ne pričam svojim "maksimirskim" (oliti purgerskim) naglaskom. Zlu ne trebalo. He he... 
Slijedeća postaja - Šibenik. Guzda se oduševio katedralom, jer, bez obzira što je u tom dalmatinskom gradu radio više od nekoliko puta, nikada nije ušao unutra. Zapalila dvije svjećice za KM + tatu.
Naravno da nam je u to doba, a već je dobrano prošlo podne, krulilo u želucu. S obzirom na situaciju kako su oni restači na obali - "lignje, čevapi, pommes frites" namjenjeni prvenstveno gladnim Njemcima, pokušali smo naći nešto unutar stare jezgre. Bez pogleda na more i u debelom hladu starih zidina.
Restač gdje sam prije par godina (relativno) dobro jela neki komad mesa (pomalo sam skeptična prema ribi na obali, osim onih desetak ribljih fency restorana što te opale 500 kuna po glavi 
) pretvorio se u Highlander Pub koji je bio totalno napušten i zakračunat. Bljak.
A baš smo tamo mislili popiti pivo i propitati se za nešto "lokalno"...
Na kraju uletitili u "Rivice" (s pogledom na naplatnu kućicu parkirališta), koje nemaju status slavnog restorana u Njivicama tj. istog gazdu (čitaj puuno su jeftiniji), ali je klopa - grdobina na buzaru bila totalno mljac. 
Da vam sad ne spominjem kako smo na kraju popili pivce i u "Kvartiru" jer su nam frendovi bili u Paklenici, na autoputu sreli još neke poznate (ovaj put kava), jedva stigli doma...
A da izgledam kao da sam cijeli dan kopala na farmi - o tome neću. 
Imam na leđima izgorenu majicu na bretele. Odnosno izgorilo ono što je bilo izvan majice. Reš pečeno... Ahh... 
Post je objavljen 24.05.2009. u 21:44 sati.