Svima nam je poznato da nam je država dužna oko 40 milijardi eura, da nam je svaki euro prihoda bitan jer puni državnu blagajnu pa je odlučeno da se rješenje za ovu nezavidnu situaciju pronađe u turizmu koji nam je najrazvijenija gospodarska grana koja je prošle godine uprihodovala oko 7 milijardi eura. Taj novac je za državu poput Hrvatske pozamašna svota od kojeg smo svi imali koristi, ugostitelji, hotelijeri, obitelji koje žive od iznajmljivanja apartmana, mjenjačnice, turističke agencije i sama država kroz poreze i cestarine od autocesta te jedinice lokalne uprave i samouprave kroz boravišne pristojbe i porezna davanja.
Budući da se spas traži u turizmu, odlučeno je uložiti 28 milijuna eura u promidžbu destinacije, a poseban naglasak je stavljen na zemlje čiji državljani nisu naši česti gosti kao što su na primjer Rusija, Ukrajina i Srbija. Rusima i Ukrajincima su ukinute vize i dozvoljeno slijetanje njihovih bučnih zrakoplova „tupoljeva“, a u Srbiji se provodi agresivna kampanja pod sloganom „tako lepa, a tako blizu“ te je njihova avio kompanija JAT Airways dobila dozvolu za održavanje letova na relaciji Beograd-Pula-Beograd čak 4 puta tjedno u sezoni, te Beograd-Dubrovnik-Beograd dva puta tjedno od polovice lipnja. Bitno je napomenuti da linija za Pulu je JAT-ova najisplativija linija sa čak 98%-tnom popunjenošću kabine. Rusima je standard prilično pao, ali mi i ne očekujemo da nas posjećuju prosječni ruski državljani, već oni malo dubljeg džepa pa mislim da neće biti većih problema sa povećanjem broja gostiju iz te, nama daleke zemlje. Puno važniju ulogu u spasu turizma trebali bi odigrati Srbi, no njihova glavna primjedba je skupoća ponuđenih aranžmana i izvanpasionske ponude. Moj prijedlog je da se Srbi usmjeravaju na destinacije poput Makarske, Brela, Rijeke i cijele Istre jer su tamo cijene ipak manje, štoviše, prilično manje nego na jugu, u Zadru, Splitu, a da ne govorim Dubrovniku. U Dubrovniku kava stoji od najmanje 16 do maksimalno 25 kuna, a u Istri od 10 do 20. Uzeo sam za primjer lokalne kafiće i barove luksuznih hotela. Dakle, za srpske turiste je potrebno napraviti segmentaciju i usmjeriti ih na jeftinije destinacije, a opet dovoljno kvalitetne kako bi po svojim gradovima ispričali savršene dojmove sa „letovanja“.
Srbima treba razbiti predrasude:
da je Hrvatska skupa zemlja,
da nisu dobrodošli,
da su Hrvati srbomrsci,
da Hrvati podržavaju zločine NDH i Jasenovac,
da će ih netko napasti ukoliko govore ekavicom,
da će im netko ogrebati automobil zbog srpskih registracija.
Srbi moraju dobiti osjećaj sigurnosti i dobrodošlice na našoj obali, a istovremeno im moramo izvući i posljednji euro, a da se oni zbog toga ne kaju kasnije, dakle da dobiju value for money. To pravilo ne vrijedi samo za Srbe, već za sve naše goste.
Prednosti zbog kojih bi Srbi trebali doći u velikom broju na našu obalu:
1. Najbolje autoceste koje oni mogu koristiti u susjedstvu, za putovanje od Beograda do Rijeke treba vam manje od 7 sati lagane vožnje izvrsnim cestama;
2. Blizina destinacije smanjuje troškove putovanja, nije potrebno plaćati skupe avionske karte, ostaje više novaca za potrošnju na destinaciji;
3. Nepostojanje viza i čekanje u redovima za dobivanje istih, putovanje nije potrebno planirati 3 mjeseca ranije;
4. Srbima su destinacije poput Grčke, Turske i Tunisa dosadile zbog odlaska 15 godina na jedne te iste destinacije, dakle preostaje im Hrvatska;
5. Uvijek je lijepo vratiti se mjesto gdje ste ljetovali kad ste bili mladi, upoznali sadašnju suprugu, doživjeli prvu ljubav, prvi seks, prvo pijanstvo, naučili plivati, predivna sjećanja sa ljetovanja na Jadranu nikad ne blijede...
Sve u svemu, nadajmo se dobroj sezoni, popunjenim hotelima, velikim prihodima i dobrim gostima. Što vi mislite, da li su Srbi dobrodošli na Jadranu ili ratne rane još uvijek nisu zacijelile?
Post je objavljen 24.05.2009. u 00:44 sati.