Marketing
PISMO GRABEŽLJIVCU...MOŽDA PROČITA
Gledam si oči..svjetlucaju poput medinih..Mažem trepavice novim saznanjima..Dižem kosu skupljajuć svu bol na vrhu mog tjemena..Ma jok, ne plačem radi tebe, vikend je pa odmaram, opuštam se...Čim stavim glavu u krilo prirode bit će mi bolje..čim zaplešem...Al isplakat se treba, da osvježim te biljke u meni koje cvatu..
Kako bih plakala zbog tebe? Htio si da poludim za tobom, znam. Bilo je to potrebno tvojoj samoći i osjećaju praznine koji nosiš sa sobom već dugo. Al ne plačem zbog tebe, nego zbog sebe...Sebičan si, taktiziraš, pokušavaš mi nešto dokazati, al to ti je sad pucanj u prazno...Plačem jer se hladim, a ne volim taj osjećaj kod sebe. A zapravo bih se trebala gromoglasno smijati tome u što sam se uvalila...Moja prva rečenica tebi upućena bila je: Pecaš me. Bez pravog mamca.Ko izgladnjelu ribu...Znaš li na što sam se ipak upecala? Na tvoje pretjerano zvanje. Upornost. Pričanje o svemu i svačemu. Odnos između prijateljstva i nečega što bi se pod drugačijim uvjetima vjerojatno nazivalo ljubavlju. Upecala sam se na tvoju energiju. Iskrenost. Žmikanje duše. Kratila sam ti vrijeme. Bio si mi bijeg od stvarnosti. Gradila sam tvoje samopouzdanje i smirivala te. Dokazivala da je život unatoč svemu lijep. Bilo ti je kronično dosadno. Vidala sam ti ranu neshvaćenosti. Ja sam te razumijela. Tvoju bol i glad za ljubavlju. Vikao si mi..daj mi srce. Nisam ti ga dala. Dala sam ti svoje vrijeme. Svoje uho. Još uvijek kad me dan- dva ne nazoveš, pomislim da te boli, da se nešto dogodilo...Smješno sam naivna i tražila sam premalo. Sretna jer si me trebao. Al više me zbilja nije briga...Nađi drugo uho.
Jok, ne plačem zbog tebe.Plačem zbog one djevojčice koja nosi na glavi vjenčić ivančica, šapuće pticama, naslanja se na stabla ćuteći njihovu snagu i piše do iznemoglosti.
Ona je iznevjerena. Ona je izgubila previše vremena.
A tvoja šutnja ne može biti rječitija. Našao si drugu žrtvu da te zabavlja, da te diže dok padaš, da te nasmijava, bodri i gradi tvoje samopouzdanje. Ovo je bio čisti grabež, zato plačem..pa se svejedno ulovim kako za nekoliko sekundi pjevam punim glasom i smijem se..oslobođeno..snažno...novo..
Moram ti reći...grabežljivac si..zbog svoje sebičnosti ostat ćeš sam, i pored svih neshvaćen i nevoljen. To je viša pravda...A ti znaš koliko sam ja snažna..kao prava mačka, dočekat ću se na četiri noge...i gorko ću plakati da...
i plesati istovremeno...zavrtiti kuglu zemaljsku na svom malom prstu...
Znaš da moj smijeh čuda čini i da je čaroban..znaš i da zanosno izgledam dok patim...
Srcem iscrtavam nove kontinente, koraci su mi od sedam milja..samo da skinem tu smiješnu kuglu sažaljenja i brige..s noge..i prestanem se pitati kako ćeš bez mene sam...
Prošao si kroz moj svijet "čuda i tajni" grabežljivče topline...i nije me briga više hoće li te boljeti, da li ćeš i dalje buljiti u prazno, uvijek i nepopravljivo sam...Dala sam ti priliku da letiš sa mnom, čekala da skužiš kako mi ne treba neka velika promjena...objašnjavala ti, crtala, bojala, nasmijavala te, bodrila, smirivala, zanemarivala sve svoje radi tebe, jer tebe je boljelo, mene ne....Sad je stvarno dosta!
Oblačim svoju najlepršaviju haljinu...španjolsku, sa sitnim cvjetićima i volanima...dižem kosu i uplićem u nju malo sitnog poljskog cvijeća..i malo lavande protiv grabežljivaca, da zaspu puno, puno prije nego im padne na pamet približiti mi se...Tu je i suncokret da me stalno podsjeća..treba se okretati suncu, a ne izigravati nečije sunce..
Skinula sam se bosa..i plešem...plešem...Cesaria Evora...danas je moj dan....
Post je objavljen 23.05.2009. u 21:02 sati.