Mrtva tišina,
ni truni vjetra
ja gledam na sat čekam i znam
sada će zvona sa one crkve
objaviti
da gotov je dan.
Onda polako
pa jače i jače
dopire do mene
jasan zvuk zvona
ja u daljini kao da čujem
Gospin pozdrav da moli ona.
Bilo u jutro rano,
u veče kasno
ili podne vrelo
svaki posao ostavlja tada
i umornu ruku nosi na čelo.
Za mrtve, za žive,
za putnike i đake
uvijek je molila s nadom na licu
sad svaki put
kad čujem zvona
potsjete me na moju dragu staricu.
Juče sam sa jedne stare kapelice u malom seoskom groblju
čula zvono koje obilježava podne
i sjetila sam se jedne starice
i pjesme davno napisane.
Post je objavljen 23.05.2009. u 05:33 sati.