SMRT BOROVIH ŠUMA
Sa oštrim vriskom izgorenih šuma
u rumene obraze posramljenog neba
iz utrobe zemlje crni križevi borova rastu,
križevi posijani iz ruku oslobodjenih uma.
Miris paljevine olovnom bojom tuge
umjesto netragom iščezle zelene piše,
a umrlo korijenje ogolit će do boli
kad crvenu zemlju isperu s njega
odnoseći je moru skore jesenje kiše.
Ni grane, ni cvrčka, ni gnijezda nema,
odnedavna ptice ovdje ne stanuju više
i bez otpora ikakva kroz mrtvu pustoš
niz kamene litice iz daha dušmana
sred vrelog kolovoza hladna bura briše.
Na pokrovu od pepela trupla bez udova
U suznom su oku k’o otvorena rana.
Post je objavljen 13.07.2009. u 04:52 sati.