ŠTO JE U MOJOJ GLAVI?
Ponekad moja je glava bez tjemena,
kameni, otvoreni grad,
kao Dubrovnik na čije zidine stare
znatiželjni drznici se penju
pa vire u moje uskovitlane misli
što ih roji nebo i mjesec mlad.
Moja dva uha, Minčeta i Revelin,
tvrđave koje kriju davne tajne,
a preko skala k njima žurno grabe
skitnice, liječnici, imućni trgovci
i u velikom broju djeve bajne.
Stenjući mučno kad se popnu na vrh
različitih slika u mojoj glavi čeka ih slijed;
neki tamo vide uzavrelo more,
drugi livadu zelenu i leptire,
a treći pustoš, samotnu planinu i led.
Link na blog Paulina oca
Molim blogere da na svojim blogovima objave ovaj link kako bi mu pomogli u njegovoj humanoj misiji.
Post je objavljen 26.08.2009. u 04:38 sati.