Vaterpolo je jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportova. U tom je sportu osvojeno pregršt medalja, s olimpijskih i svjetskih prvenstava, ali i europskih klupskih trofeja. Međutim, žalosno je da se Hrvatska i Dubrovnik uopće ponose vaterpolom. Kakav je to uopće sport? To je sport koji, 2006. godine kada se Final Four igrao u Dubrovniku s domaćinom Jugom i tri talijanska kluba, na teletekstu talijanske nacionlne televizije RAI, nije zavrijedio ni spomena. Ej, ni spomena, a tri talijanska kluba su igrala na Final Fouru. Da pitate prosječnog Talijana da nabroji tri vaterpolo kluba iz Italije, on će vam odgovoriti:
-A koji je to sport. Je li se on igra u Italiji?
Vi ćete mu reći: Da naravno, talijanska liga je najjača na svijetu!
-Zanimljivo. Gdje mogu pogledati taj sport, gdje se on igra? – pitat će vas uljudno Napuljac.
Hrvatska, kao što smo već rekli, broji brojne uspjehe u vaterpoloskom nadmetanju. Stoga nevjerojatno upada u oko da na upravo odigranom Final Fouru u Rijeci, gosti u riječkom studiju HTV-a tumače pravila(!) vaterpolske igre i to – Hrvatima.
-Mladene možemo li prokomentirati ovu akciju sa sudačke strane? – pita Ozmec Jura.
-Da naravno. Igrač drži loptu na ruci, a protivnik ga udara šakom u glavu. Prema vaterpolskim pravilima, nema govora o prekršaju – zaključuje Rak.
-Ali Rak, jebote ja u pak – smušen je dugogodišnji vaterpolski komenatator Jura – Pa to je očigledan faul.
-Nije Jura – staloženo će Rak – Kad igrač drži loptu u ruci, jednostavno ni u kojem slučaju nema prekršaja.
-U jebote, pa što mi to prije niste rekli. Prenosim vaterpolo utakmice već dvadeset godina i sada prvi put za to čujem – čudi se Jura.
-Ima u vaterpolu još zanimljivih faulova – nastavi Rak objašnjavati – Evo recimo kada se tuku i guraju u dva metra nikad ne znaš tko radi faul.
-E, baš sam te to htio pitati Rače – prekine ga Jura namještavši naočale – Pa kako onda to dosudite?
-Pa lijepo – nasmije se Rak – Kako nas je volja.
-Opa Rak, jebote, pa to je mrak – osokoli se Jura – Pa vi stvarno odlučujete o konačnom ishodu.
-Nego što!
-A ovo na sljedećoj snimci?
-Meni nije jasno što se tu događa – kaže oko smudutovo.
-HaaaaHaaaa – umre Jura od smijeha – Rak, jeboti ja brak, pa sam si maloprije rekao da samo vi odlučujete, vidjeli nešto ili ne.
-Jura, brzo kontaš – reče sudac – Ne bi se to inače reklo doma iz fotelje.
-Haaaaaaahhaaaaaaaaaa – ne može se Jura prestati smijati – Normalno da ispadam glup kad nisam znao pravila. Ali sad znam HaaaaaaaaaHaaaaaaaaaaa.
Šalu Jurinu na stranu, ali otkrivati pravila nekog sporta u državi gdje taj sport slovi za jako trofejan, je više nego apsurdno. Sad zamislimo situaciju iz Volim nogomet.
-Mateo možemo li prokomentirati ovu situaciju sa sudačke strane? – pita Sušec Saša.
-Da naravno. Igrač drži loptu u ruci, a protivnik ga udara šakom u glavu. Prema nogometnim pravilima nema govora o prekršaju – zaključuje Beusan.
-Ali Beusan, jebote nisam ušmrko Sinusan – kroz nos će Saša - Pa to je očigledan faul.
-Nije Saša – staloženo će Beusan – Kad igrač drži loptu u ruci, jednostavno ni u kojem slučaju nema prekršaja.
-Kako? – začuđeno će Saša.
-Lijepo. Igrač uopće ne smije držati loptu u ruci. Zato nije bilo prekršaja kada ga je ovaj udario šakom u glavu. Odnosno prije se dogodilo sporno držanje lopte u ruci, a tek poslije udaranje u glavu – objasni Beusan.
-Pa ide li tu kakav karton? – znatiželjno će Saša.
- Ne – kaže oko sokolovo – Ide bonton. Pa tek poslije karton. Jesi li upamtio? Bon-ton, kar-ton.
-O pa sad kad to znam, na prijenosima ću odvrnut ton – sretno će Saša – Jebote komentiram nogomet otkako je tata živ, a prvi put čujem da igrač ne smije igrati rukom.
-Sine – kaže Božo Sušec – Rukom se smije igrati u rukometu. Ruka – rukomet, noga – nogomet.
Čuvši ovu rečenicu od kolege Ozmec Jura napokon shvati zašto su vaterpolo pravila tako teška za naučit.
-Ruka – rukomet, noga – nogomet. A što bi bio vaterpolo? – zamišljeno će Jura – Vater-polo, polo-vater, ma ne znam, jebeš mi mater. Važno je da je on jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportova.
Post je objavljen 22.05.2009. u 22:27 sati.