Marketing
Boli.....
Moj je pogled na tvoje lice omeđen poznatim fotografijama i slikama koje su mi urezane u um. Nikada više novih. Nikada više s promijenjenim crtama lica. Nikada više s kosom neke druge boje. Nikada više s prvim borama. Nikada više s novim osmijehom.
Što imam, imam. Ne mogu čak niti zamišljati, stvarati drugačije.
Svakog mi trenutka pogled slobodno pada na policu, na okvir, na tvoje lice u okviru. Znano. Vječno.
A onda opet odem do nečije druge stranice i tamo te nađem. Tvoje fotografije. Ti si. Jedino mi one nisu poznate. Nije ih bilo prije. Bol me dodatno udara posred srca (ima li ga više?) dok ih prenašam u svoje datoteke. Ruka drhti. A tamo, u onom čvoru iznad želuca, u onoj praznini, stvara se i preplavljuje me novi val tjeskobe.
Kao da se sve opet ponavlja ispočetka. Kao da te ponovno upoznajem.
Dodatna je bol nesnosna. Neizdrživa. Ne mogu čak ni plakati. Samo boli, boli i opet bih udarala glavom o zid, da glave nestane, da boli nestane.
Post je objavljen 22.05.2009. u 18:07 sati.