Opaske prije: autor voli i vrućine i živine.
Prokleta vrućina! Prži kao da je ulje u tavi, a ne zrak po uglavnom silikatnom nečemu. Žari kao da će sutra doći ledeno doba, pa da mora pokazati što još može. Kad sam se uvečer vraćao kući, mislio sam da ću se otopiti. I jesam se topio. Praktički sam dotekao kući i odmah iscurio u podrum, da malo dođem k sebi.
Prokleti miševi! Da mi se ne gade, utapao bih ih u sebi, a ovako se samo povlačim u kut i strepim hoće li me pojesti. Popiti, zapravo. Ili polizati. A ni mačke nisu ništa bolje. Neki dan mi je jedan lokalni mačor skoro odgrizao nogu. Zvijer se došla umiljavati, a u nekom času je skužila tko sam i počela mi lizati nogavicu. Otrčao sam što brže od njega i svako malo gledao za sobom, prati li me još.
Prokleti papiri! I proklet povjetarac. Umjesto da lagano hladi, gad je odnekud donio nekakav reklamni letak i pravo u mene. Odsjeklo mi nos!
Mislim da ću odseliti nekud na jug, na Antarktiku.
(...)
Prokleti pingvini! (...)
Post je objavljen 22.05.2009. u 11:36 sati.