Pitam se nije li dječja svijest na višoj razini od svijesti odraslih.
Nažalost, odrasli svojim upornim djelovanjem, koje se zove odgoj,
uglavnom uspiju nekako tu svijest spustiti na svoju razinu.
Naime, često ostanem zatečena i oduševljena bistrinom, logikom
i istinskom humanošću dječjeg zaključivanja.
Životnom radošću kojom isijavaju.
Poput otjelovljenja životne radosti - pasa.
“Iskopala” sam za vas neke fenomenalne prizore iz kojih je više nego očito koliko je duša djece i pasa slična. Koliko su nježni jedni prema drugima. Koliko im je sličan nagon za igrom. Koliko uživaju u međusobnom druženju. Koliko se prepoznaju.
Prije nego odgoj stupi na scenu.
Beba i pas plaču
Doga škaklja bebu
10-mjesečni dječak kojeg još nisu naučili sebičnosti - prekrasno
Pit bull dadilja
Što sve možeš raditi bulodogu?
I za kraj jedna dječja umotvorina:
Veterinar je dijagnosticirao rak kod desetgodišnjeg psa Belkera za kojeg je cijela
obitelj bila veoma vezana i nadala se čudu. Međutim, zbog beznadežnosti situacije,
odlučili su ga eutanazirati u svom domu. Vlasnici, roditelji šestogodišnjeg dječaka
smatrali su da i on treba prisustvovati proceduri kako bi naučio nešto iz iskustva.
Kada se obitelj okupila oko Belkera, šestogodišnjak je bio potpuno miran i mazio je
psa dok nije zauvijek zaspao. Činilo se da je Belkerovu smrt dječak prihvatio
bez ikakve zbunjenosti pa se veterinar pitao razumije li dijete što se zapravo dogodilo.
Sjeo je pored dječaka i na glas počeo razmišljati o tome kako je tužno što
životinje žive kraće od ljudi. Dječak ga je saslušao, a onda je rekao: “Ja znam zašto”.
Otac, majka i veterinar su ga iznenađeno pogledali, a dijete je nastavilo:
“Ljudi se rađaju kako bi naučili živjeti pravim životom - kako stalno voljeti sve ljude
i biti dobri prema svima, zar ne? E, pa, psi to već znaju pa ne moraju živjeti tako dugo kao mi.”
Post je objavljen 21.05.2009. u 11:02 sati.