NAPOMENA:
Mislim da su neki krivo shvatili… u prošlom postu se ne radi o Bellatrix Black, već o Bellatrix Lestrange. To je moja greška, jer sam zaboravila prezime. Mislim da su neki od vas shvatili da se radi o Belli Black koja isto piše hp blog. Oprostite zbog zabune, nadan se da sad shvaćate!
Bellatrix su zatvorili!
Čini se da je Dumbledoru bilo loše, pa da je zato bio pomalo smušen. Utvrdilo se da je to stvarno ona Bellatrix- smrtonoša, najvjernija pristaša Voldemorta. Nažalost, Snape nije optužen. Pokušala sam se ponovno uvući u njegov kabinet i pokazati pismo Dumbledoru, ali nažalost to je bilo bezuspješno. Snape sada itekako pazi na svoj kabinet. Mislim daje začaran posebnom čaroliju i sada samo on može ući u njega.
Ja sam pak odlučila, da nigdje više ne idem sama.
Zato sada i čekam Evelyn da krenemo na Preobrazbu.
…
K vragu.
Uhvatit će me!
Trčala sam što prije sam mogla i ponovno stigla u Dumbledorov kabinet. Željela sam pobjeći negdje dalje od ovog svijeta. Da me ne uhvate. Negdje gdje ću moći imati novi, normalan život. Znala sam da Dumbledore nije ovdje, pa se zato i nalazim u njegovom kabinetu.
Tražila sam onaj ormar kako bih našla one posude koje vode u onu šumu. Nakon što sam pronašla ormar, otvorila sam ga. Unutra su se nalazile posude kao i prije. Uzela sam jednu.
Na njoj je stajao natpis:
Potraži i prstenove ako namjeravaš otići negdje dalje. Bez njih nema ni povratka. Vrijeme se tamo odvija mnogo brže nego što misliš. Sretno tko god si!
Ovo je sigurno Dumbledore pisao.
Iako ne shvaćam ovo tko god si. Zar ne zna da sam ja prije dirala ove posude.
Kako bilo, prevrtala sam stvari po ormaru tražeći prstenove. Kad sam ih ugledala, krenula sam rukom prema njima. Ruka mi nije mogla proći, kao da je nešto tu.
-Pazi, ne diraj ih. Uzmi rukavice, pa ih onda uzmi, jer čim ih dotakneš oni djeluju.- oglasio se muški duboki glas. Uzela sam neke rukavice sa stola i pomoću njih stavila prestenove u džep.
Nagnula sam se nad posudu i ponovno se stvorila u onoj šumi.
Ovaj put je bila drugačija.
Bila je tamnije od prijašnjeg puta.
Oblaci su stajali nad mnom kao da će se svakog trena prosuti, kao da će sve nestati. I bojala sam se toga. Ali bolje da sve nestane. Itako je godina već pred kraju. Trebala bih kući. I napokon mi e Starz počne sviđati. I trebalo je doći do poljupca. Da nisu došle smrtonoše. I tako mi je preostalo samo to, da zauvijek pobjegnem.
Sjela sam na pod i počela razmišljati. Razmišljala sam o tome koje ću jezero odabrati. U koje ću uskočiti i otići i neki posve novi svijet.
Na trenutak sam stavila glavu na koljena, kad odjenom osjetim nečiju prisutnost.
Okrenem se…
-Starz!- skočim i poletim mu u zagrljaj. –Kako si došao ovdje?
Stavio mi je ruku na usta u znak da šutim i strastveno me poljubio.
-Vidio sam da si otišla u pravcu Dumbledorovog kabineta pa sam pomislio da si gore. Na svu sreću, vidra nije bila na mjestu i prolaz je bio ovoren. Kad sam dospio gore, vidio sam sve one posude. I pomislio da si nekom čarolijom unutra. I eto me. I koji je plan? Kad se vraćamo?- upitao je sa smješkom na licu.
-Je l' ti znaš da su nas smrtonoše spriječile u našem poljupcu, koji sam na sreću sada nadoknadili? Pa kud se ti misliš vratiti?- bacila sam mu se oko vrata.
-Moramo pomoći drugima. Nitko ne zna gdje je Dumbledore, svi su u opasnosti. Čini se da je Snape ipak bio smrtonoša kao što si i govorila.
-Starz.- spustila sam glavu. –Ja se ne vračam. Nikada!
-O čemu to pričaš? Moramo im pomoći!
-Ne shvaćaš. Tamo više nema mjesta za mene. Moj život je uništen. Idem u neki drugi svijet.
-Nećeš se valjda ubiti?
-Ma ne, ludice! Idem u drugi svijet.- zastala sam. –ti se vrati, ako želiš. Ja idem.
-Elinor, ali svima si potrena. Shvaćaš li da su smrtonoše zauzele Hogwarts. Jednostavno se moramo vratiti.
Popela sam se na prste, obujmila ga oko vrata i snažno poljubila.
-Evo ti ovaj žuti prsten. Stavit ću ti ga u džep. Samo se pomoću njega možeš vratiti. Ja idem u drugi svijet. Žao mi je što ovako mora završti. Radi probleme umjesto mene, da vam ne nedostajem puno. Volim te!
Makla sam se iz njegovog zagrljaja i uputila se prema jednom jezeru.
-Stani! Ako je tako, idem s tobom. Nitko nam neće uzeti budućnost. Napokon smo skupa. Želim da to traje vječno!
-Ako je tako, dođi.- nasmiješila sam se. Prvi put u životu sam bila sretna. Zaista sretna.
Zagrljeni smo se uputili prema jezeru. Skinula sam jednu rukavicu i uzela prsten.
-Spreman?- upitala sam ga.
-Ako si ti.
Ovaj put nismo izlazili iz nikakvog jezera.
Stvorili smo se u nekoj zemlji. Bila je pusta.
Al', osjećala sam da će netko doći, da nećemo bit sami.
-Shvaćaš li d ćemo ovdje ostati zauvijek?- upitao me.
-Da. I nije me briga. Bit će nam ljepše nego tamo. Ništa mi nije važno kao ti.
Zagrlili smo se i dugo, dugo ljubili.
Poslije toga je bilo još nečega… ^^
…
Naš život se i dalje odvija ovdje.
Ima još nekih ljudi iz drugih zemalja.
Prošle su ukupno tri godine otkad smo došli.
I, dobra vijest je ta da sam trudna.
Ja i Starz ćemo imati dijete.
Moj život napokon je ispunjen.
Napokon sam sretna, ito zauvijek!!
… u trećem licu ….
Elinor je nakon toga bacila svoj dnevnik, odnosno zakopala ga je. Nadala se da će ga netko jednog dana pronaći. I da će kao i ona naći mjesto svoje sreće…