Marketing
jedan dan životu samostalne djevojke..
Kao npr. današnji.
Budilica zvoni u 6:20. prvi put... I tako sve do 6:50!!
A onda, skok iz toplog kreveta,
juriš do kupaonice,
umivanje, 
sušenje lica,
opet puder,
trkom na balkon vidjeti jeli bus otišao il me čeka??
Sad dezić.
Odjeća, cipelice, torbica, hm...
Rumenilo!!!!!!! Može malo maskare i labelo. Maraton do stanice! I ode, a jbg!
Sad na kiosk po sokić, ožednila sam.
evo drugog busa, sjedam polupospana, ulazi taj frajer kojeg snimam 3 tjedna već... mhhmmm..
crn, visok, jak...
Ja i dalje spavam. Pospana na poslu, visim na Toyu... E da zna Diša, naj... bi.
U 16:00 krećem kući, umorna, nisam si zgodna, samo želim doći kući i ponoviti jutarnje rituale, to je za mene novi početak dana.
U međuvremenu me zove Zoran, oženjen muškarac, dvoje djece, 27 godina...
Opet mu u nedogled objašnjavam da ne želim na ručak s njim, konačno prekidam telefonsku vezu.
Sada flertanje sa slučajnim prolaznicima za podizanje samopouzdanja.
evo me doma, papica, tuš, spremanje, poruka potencialnom trenutno zainteresiranom komadu, pa s Ivanom do prvog kafića. 
Na terasu, bolji je pogled, a i zabranili su pušenje u zatvorenom.
Promatram ljude, shvaćam da sam usamljena. Najradije bih prvog uzela pod ruku i odvela ga kući.
Vraćam se kući kasno, sama, umorna. 
Pod tuš i u krevet da prije zaspim i zaboravim koliko sam sama.
Damir u glavi, preduga priča, lijepa, sretna, tužna...
sada spavam, a sutra sve ispočetka...
Post je objavljen 20.05.2009. u 10:18 sati.