Ma koliko bila naša vjera čvrsta ipak se u životu svakoga od nas pojavljuju sumnje u vjerodostojnost vjerskih istina. U tim trenucima možemo sumnju iskoristiti i učiniti da nam bude okrjepa za rast u vjeri i milosti.
Prva stvar u kojoj nam sumnja može pomoći je poticaj koji nam daje da se potrudimo uvjeriti u ono u što sumnjamo. Vjera naša postaje kvalitetna i plodonosna tek kada postane dio nas. Zato je korisno svaki moment naše vjere protresti, promisliti i prereći svojim životom. Tada ćemo ga prepoznavati kao dio sebe. Kao bitni dio sebe bez kojega nam je nemoguće živjeti. Zato sljedeći put kad nas zahvati sumnja u poneku istinu vjere nemojmo utonuti u očaj besmisla, nego pitajmo, tražimo, učimo i uvjeravajmo se. Bog ljubi i blagoslivlja iskrena tražitelja.
Druga stvar koja nam može biti plod mučnih sumnji je odluka da ćemo biti zahvalno ponizni ljudi. Mučno je gledati one koji se nazivaju kršćanima kako se bahate i ohole. Kršćanski stil života nije apsolutno znanje, gotovi odgovori i univerzalna rješenja. Kršćanski stil života je hod kroz pustinju prema Obećanoj zemlji. Nikada nisam u njoj bio, ali se pouzdajem u Božju Riječ da postoji i da je za me spremna. Često me more glad i žeđ. Mame me uspomene na pune lonce egipatske. No svejedno idem. Vođen vjerom i obećanjima onoga koji se čudesima koja učini pokazao Vjerodostojnim. Zato sljedeći put kad nas zahvati sumnja u poneku istinu vjere iskoristimo trenutak i učimo se poniznosti, posvješćujući neprestano našu ovisnost o Bogu, koji se pokazao kao Otac koji nas ljubi.
Treća stvar koju nam sumnja pomaže ispravnije vidjeti je činjenica da je vjera dar koji smo dobili, ali ne dovršeni dar, nego dar koji moramo čuvati i razvijati. Kao što naše tijelo raste i odjeća koju nosi mu postaje tijesna, tako i naša vjera treba rasti. Sumnje nas ponekad stežu poput tijesne odjeće. I zato je potrebno proširiti vidike, postajati bolji i rasti u vjeri. Zato sljedeći put kad nas zahvati sumnja u poneku istinu vjere sjetimo se riječi koje navodi sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima: Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! (1 Kor 13,11-12)
Carlo Maria Martini, "Pravilo kršćanskog života" (preuzeto s KNI)
Post je objavljen 20.05.2009. u 09:30 sati.