Ljubim se s trešnjama ranim
i mašem ti s druge obale
skrivena među krošnjama
gordo samujem
Kad nabubre mi oči
od neizrečenih priznanja
samo zaškiljim hrabro
ne smijem znati da sam slaba
Pripremam se za oproštaj
onako kako to rade ruže
u sumraku kad svojim parfemima
obaviju sve ko zagrljajem
Tako ja grlim
tebe u sebi i sebe u tebi
Kao da opet vodimo ljubav
Na daljinu
Jedemo se međusobno
Proždiremo gladno
Nisi mi htio reći
tako je neizrečeno ostalo
kao plava sjena ispod mojih očiju
kao tvoje neshvaćene ruke
Možda će vrijeme poput blagoslova
učiniti dovoljno nestvarnim
da smo se ikada
ikada vidjeli, dotaknuli, poljubili u onoj vali...
Da sam ikada smireno zaspala
u dnu tvog vrata,
da si ikada mirisao moju kožu
da sam ikada ljubila tvoju divlju put
predavala se rukama tvojim poput ptica..
Mašem ti kao sretno dijete s druge obale,
al dok ne gledaš
šćućurena među stablima
gorko samujem...
Al prije bih umrla
nego rekla ti to....
Post je objavljen 19.05.2009. u 19:20 sati.