Marketing
Bosonoga
Nakon što se riješim okova oko mojih nogu, prsti su slobodni!!!
Koji fenomenalan osjećaj. Koja sloboda. Koja uživancija.
Na travi
Nema mi većeg gušta nego izaći van iz kuće i šetati po dvorištu. Tiho, nečujno, da me Oscar ne bi čuo i dotrčao iz svog brloga i srušio me na travu. Koji dobar osjećaj, polako šetati kroz travu. Oprezno, uvijek sa onim osjećajem da bih mogla stati na nešto, što bi moglo biti bolno. Taj izazov zbog kojeg imam lagane i nesigurne korake me uvijek iznova privlači da šećem po travi.
A još veće zadovoljstvo od toga je kada bosa ljeti zalijevam ruže i travu. Mokre noge po toj vrućini su idealno rješenje. I kada dođu sestre ili bratići, onako zločesto ih pošpricam i smočim, i onda počinje borba za crijevo sa vodom, i na kraju svi završimo potpuno mokri. Koja zabava i smijeh. Sve dok ne dođe netko od odraslih i pokvari nam zabavu.
Na betonu
Hladan beton iza kuće. Kada idem hraniti Oscara ili skupiti odjeću koja se suši. Pogotovo predvečer. Koji dobar osjećaj. I kada uđem u kuću, ostavljam prašnjave tragove stopala, i mama dobije slom živaca.
Na asfaltu
Sjećam se kada sam bila mala i kada smo cijelo ljeto provodile bose. Navečer bi mi noge bile tako crne, da bi ih morala ribati sa onim bijelim kamenom, plovučac se zove čini mi se. I danas dok hodam bosa po asfaltu, prisjećam se tih trenutaka.
Jučer, bilo je podne i nešto, izašla sam na cestu, koja je bila toliko vrela, da sam morala brzo trčati po njoj, skakutala sam, dok nisam došla do bakinog dvorišta (koja živi kuću do moje).
U kući
Obožavam hodati bosa i po kući, ali nekako mi je u zadnje vrijeme ušlo u naviku nošenje papuča zimi, jer bude hladno, pa se roditelji ljute što bosa hodam. Kao prehladit ću se. Ali još bolje mi je zimi, kada nosim određene čarape, pa se mogu sklizati po parketu. E to je zabava. Naravno, samo kada sam sama doma, ostali nisu oduševljeni mojim glupiranjima.
Na plaži
Pješčana, šljunčana ili kamena, zaista nije bitno. Svaka je posebna na svoj način i izazov na svoj način. Naravno, samo ako je plaža čista i bez opasnosti neželjenih ozljeda uzrokovanih otpadom koji se tamo ne bi smio nalaziti.
Kako volim biti bosa!!!!!
A vi? Jeste li djeca asfalta i živite u cipelicama cijele godine ili odvažno uživate u bosonogim avanturama?
Post je objavljen 19.05.2009. u 18:28 sati.