Deficitom financijskih sredstava, te nemogućnošću kupovanja "gotovih" igrača većina klubova u Hrvatskoj, poglavito onih iz manjih sredina postaju svjesni da je preduvjet za stvaranje igrača rani početak bavljenja rukometom. Velikom konkurencijom koju rukomet ima u ostalim sportovima sa loptom i sve ranijim ulaskom djece u sport, potrebito je animirati djecu već prilikom njihovog ulaska u školske klupe, uz pomoć kvalitetnih programa i educiranih stručnjaka.
Mini je rukomet idealan za djecu rane školske dobi (od I. do IV. razreda) jer su pravila jednostavna, kretnje prirodne, a u igri sudjeluje veliki broj učenika. Veliki broj učitelja u školama smatra da nema uvjete za mini rukomet; dovoljno veliku dvoranu, neadekvatne golove i premalo osnovnog znanja. Mini se rukomet može igrati i u dvoranama koje imaju dimenzije manje od 20 x 13 metara. Ako nemate golove, umjesto toga možete gol nacrtati na zidu ili postaviti čunj u koji će djeca gađati.
Broj je treninga ovisan o dobi djece. Djeca između sedme i osme godine trebala bi trenirati dva do tri puta tjedno po 45 minuta, a djeca između osme i desete godine tri do četiri puta tjedno po 45 minuta ili tri puta tjedno po 60 minuta. Sadržaji mini rukometnog treninga trebaju biti planirani i uklapati se u godišnji program.
S manjim uzrastima treba biti strpljiviji i ne inzistirati toliko na pravilnoj tehnici, već bi svaki trening trebao sadržavati veliki broj igrica (lovice, štafete…) kroz koje će oni svladati određene tehničke elemente. Tek u starijoj dobi, od deset godina i više, možemo analitički raditi na ispravljanju određenog tehničkog elementa i postavljati određene tehničke zahtjeve pred male rukometaše.
Cilj je mini rukometa da se djeca zabavljaju i kroz igru usvajaju određene tehničke elemente i pravila rukometne igre. Tijekom mini rukometnog treninga bilo bi poželjno koristiti sve sprave i pomagala koje imamo na raspolaganju. Kroz godinu, u mini rukometnom programu, trebali bi se nalaziti sadržaji koji uključuju gimnastiku, osnove atletike, akrobatiku, judo padove i veliki broj vježbi koordinacije s loptom i bez nje.
OSNOVNE METODSKE NAPOMENE
Bez metodičke se pripreme ne može zamisliti priprema trenera za trening. Ako želimo doći maksimalno pripremljeni na trening i mini rukometaše naučiti nečem novom, moramo analizirati prethodni trening, gdje su djeca najčešće griješila i posvetiti se ispravljanju njihovih pogrešaka.
Učenju novih tehničkih elemenata trebaju prethoditi kvalitetne metodske predvježbe kojima ćemo, odmah u početku, utjecati na smanjenje velikih pogrešaka pri njihovom izvođenju. U početku, naglasak je na učenju jednostavnih i djeci od ranije poznatih elemenata po principu postupnosti, a usvajanjem jednostavnih elemenata, polako ih počinjemo slagati u logične cjeline (npr. hvatanje lopte, vođenje, šut na gol sa zemlje) te nakon toga uvodimo "ometajuće faktore" (obrambenog igrača, ubrzavanje izvođenja vježbe…).
U dobi od 7-11 godina djeca najviše uče pomoću metode demonstracije i to, prije
svega, trenerove. Teško je, u ovoj dobi, očekivati od djece toliko kvalitetnu demonstraciju
osnovnih tehničkih elemenata.
Pristup trenera prema djeci koja nepravilno izvode tehničke elemente treba biti kritičan i motivirajući. Djeci treba ukazati na pogreške, ali ih istovremeno i pohvaliti kad isprave određenu pogrešku, ulijevati im povjerenje, motivirati ih za rad i napredak. Metodičke predvježbe ne radimo samo kod učenja novog elementa, već ih primijenjujemo do usvajanja nekog od tehničkih elemenata. Moramo istaknuti poznatu stvar da sva djeca nisu ista. Neka će od prve shvatiti neku vježbu, dok će drugima za to trebati mnogo veći broj treninga i zato treneri, koji rade sa najmlađima, ne smiju odustati od primjene kvalitetnih metodičkih predvježbi.
GLOBALNA TEMA : METODIKA UČENJA, VJEŽBANJA I USAVRŠAVANJA OSNOVNIH TEHNIČKIH ELEMENATA U MINI RUKOMETU
Tema prvog praktičnog predavanja: "Metodika učenja i vježbanja osnovnih tehničkih
elemenata u mini rukometu"
A) držanje lopte
Osnovne metodske napomene:
• lopta mora biti primjerena uzrastu djeteta, tako da ono može njome lako manipulirati.
Najbolji je izbor spužvasta lopta koju djeca mogu čvrsto primiti i koja nije opasna po vratara,
• kad držimo loptu, palčevi i kažiprst zatvaraju trokut, a ostali prsti u lagano povijeni na gornjoj površini lopte. Lopta je polegnuta na korijen prstiju, a između lopte i dlana postoji slobodan prostor.
Najčešće pogreške pri držanju lopte:
• držanje lopte u pothvatu,
• držanje lopte jagodicama prstiju i
• nepravilna "košarica" u kojoj su palčevi previše razmaknuti i ne tvore "trokut".
B ) hvatanje lopte
Osnovne metodske napomene:
• u trenutku ulaska lopte u dlanove, ruke trebaju biti lagano povinute u laktu, a laktovi razmaknuti i potisnuti pred sebe u visini prsiju. Na taj način omogućavamo kvalitetan ulazak lopte u dlanove i njenu amortizaciju,
• od samog početka ustrajati na pravilnoj tehnici hvatanja: visokih, niskih i lopti od poda,
• nakon hvatanja lopte djecu učimo povezati to s nekim drugim tehničkim elementom koji su naučili (npr. vođenje lopte, dodavanje…),
• ustrajati na pravilnoj tehnici trčanja (tehnika ruku), jer njome uvelike utječemo na pravilno hvatanje lopte
C) dodavanje lopte
Osnovne metodske napomene:
• u početku inzistiramo na raznovrsnim dodavanjima u mjestu, ali kad primijetimo da su igrači naučili osnove dodavanja, prelazimo na dodavanja u kretanju,
• makon dodane lopte suigraču, prsti šake nam trebaju "gledati" prema tlu, a lopta se rotira prema igraču koji je izvršio dodavanje, dok nam ruka s kojom smo dodali loptu pada prema tlu,
• inzistirati na držanju lopte nathvatom čime spriječavamo da se ruka kod dodavanja "lomi" u laktu tj. da kod dodavanja igračima lakat dođe u ravninu šake, što onemogućava pravilno i točno dodavanje,
• inzistirati na povezivanju zamaha s hvatanjem lopte, tj. da se ruka što prije dovede u položaj za dodavanje,
• razvijati kod igrača sve vrste dodavanja: kratka, duga, izravna i od poda, prema naprijed i bočno, sa zemlje i iz skoka, u mjestu i u kretanju,
Najčešće pogreške pri dodavanju lopte:
• pothvat lopte i nepoklapanje lopte prstima pri dodavanju,
• lakat se nalazi ispod visine ramena,
• nedovoljno otvaranje ruke i lakta prema natrag,
• guranje lopte iznad glave pri otvaranju ruke.
D) vođenje lopte
Osnovne metodske napomene:
• kod vođenja loptu potiskujemo i amortiziramo iz zgloba lakta i prstima šake,
• loptu vodimo ispred i pored tijela, gornji je dio tijela lagano u pretklonu, a pogled je usmjeren prema naprijed zbog preglednosti,
• slobodnu ruku koristimo kao zaštitu od obrambenog igrača,
• kod trčanja s loptom moramo uskladiti brzinu kretanja s brzinom odskoka lopte i inzistirati na što većem broju koraka između udaraca lopte o pod,
• nakon uvodnog vježbanja u mjestu, vođenje se lopte najkvalitetnije nauči vježbajući u paru s oduzimanjem lopte i prolazom obrambenog igrača.
Osnovne pogreške pri vođenju lopte:
• udaranje lopte dlanom, maksimalno pogrčena ruka u laktu i dodirivanje tijela laktom,
• pogrbljenost u leđima, gledanje u loptu i tlo i loš pregled igre,
• vođenje lopte ispred nogu, a ne pored nogu, a na taj je način velika mogućnost da trčeći udarimo loptu nogama,
• udaranjem lopte o pod pri svakom koraku usporavamo kretanje i podložni smo prekidu igre,
• slobodnu ruku ne koristimo za obranu od branića, već nam ona "visi" uz tijelo umjesto da se njome gradimo.
Post je objavljen 19.05.2009. u 23:00 sati.