Marketing
Natsu basho, dan drugi. Dio drugi: dan suma
Većinu dana inače sam provela s Yuko, japanskom sumo fanicom s kojom sam se sprijateljila preko Foruma, i njenim prijateljem Amerikancem. Oni su na ručak otišli u restoran, a ja i opet na chanko... Kuharice koje poslužuju chanko za ručak.
Vraćajući se s ručka naiđoh na Johna i Philippea, te iskoristismo priliku za slikavanje. John ne odobrava moj izbor omiljenog hrvača na majici.
John pozira s još jednim od prijatelja-hrvača, Mađarom Masutoom. Uvlači stomak jer se zgrozio koliko debelo izgleda na mojim fotografijama. ;)
Dečki uspoređuju mobitele. :D
Novoregrutirani hrvači spremaju se na povratak kući nakon predstavljanja (u prošlom nastavku).
Kisenosato dolazi na posao u pratnji svog tsukebita ("paža"), Čeha Takanoyame.
Rus Roho, još jedan od Rusa koji su kasnije te godine izbačeni iz suma zbog pušenja marihuane. Uzdah.
Gruzijac Tochinoshin.
Ceremonija ulaska u ring hrvača juryo divizije.
U ring prvo ulaze hrvači s jedne strane svijeta (istoka ili zapada, ovisno o danu u tjednu), a onda oni s druge, tako da protivnici toga dana ne budu istovremeno na ringu. Druga polovica hrvača počinje svoj ulazak u ring.
Pobjednički hrvač daje idućem hrvaču na svojoj strani "vodu snage" (chikara-mizu).
Pripreme za borbu.
Došlo je vrijeme da se povučem na svoje sjedalo. Usput sam usprkos glasnom protivljenju čuvarica sa stepenica pokraj hanamichi ("cvjetne staze" kojom hrvači idu do i od ringa) slikala svog miljenika Kaihoa na putu do ringa, i novog Tokitsukaze-oyakatu kako sjedi kao čuvar prolaza.
Stari Tokitsukaze-oyakata smijenjen je nakon skandala oko smrti jednog od novih regruta, pa se hrvač Tokitsuumi morao naglo umiroviti da bi preuzeo vlast. 2008. nije bila dobra godina za sumo, skandal za skandalom.
S vrha stepenica sam još pričekala dohyo-iri ceremoniju yokozuna. Gledala sam ravno prema yokozuni Hakuhu dok je išao prema ringu, i činilo mi se da osjećam njegovu auru preko pola dvorane. Vjerojatno bih skviknula i sakrila se iza nečega da yokozuna prođe blizu mene. ;)
Više se ne sjećam jesam li ispucala memorijsku karticu ili baterije, ili sam pak uvidjela da nema smisla slikavati s visina (ovaj put sam sjedila još dalje od ringa); u svakom slučaju prepustila sam se uživanju u sumu i atmosferi galerije. Red iznad mene sjedio je dida s unučicom od 4-5 godina, i poučavao je koji je koji hrvač. Curica je marljivo zazivala imena hrvača i proglašavala pobjednike na djedov poticaj i veliko veselje okolne publike.
Na kraju dana otišla sam s Yuko na kavu i razgovor, i skupa smo otišle na vlak do kolodvora gdje smo krenule svaka na svoju stranu - ona na sjever a ja prema Sakaiju. U stan sam se vratila nešto prije ponoći, no zbog nakupljenog adrenalina nisam zaspala do 1 i pol navečer, pa sam u ponedjeljak na poslu bila malo grogi. Sve u svemu, prvi doživljaj suma u živo bio je sjajan, i probudio mi apetit da odem opet i opet. :)
Za kraj, link na izvještaj koji sam napisala za Sumo Forum.
Post je objavljen 28.05.2009. u 17:08 sati.