"Draga Drina,
ako ovo pismo i dođe do tebe, sigurno se pitaš tko ga to uopće piše. Možda se po mom imenu (još teško spajam te dvije riječi sa svojim likom i djelom ;)) baš i nećeš na prvu sjetiti…Ali pouzdajem se u silnu oštrinu lampica u tvojoj glavici..
Sada bih mogao silne stranice potrošiti na isprike, kako to da nisam ranije pisao..Kako to da ti se nisam javljao, bilo je baš ove korizme trenutaka kada sam okolo silno žicao za koju molitvicu na moju nakanu, a eto tebi nisam ni riječ poslao. Zapravo i sam se pitam kakav sam to čovjek prema ljudima kojima se toliko divim, koji mi toliko znače, i onako ponekad ranjen, kad se osjećaš zatajen, ipak kažeš pa Nebo mi je poslalo te i te svete ljude na moj put. Imam od početka tvoj blog pod favoritis – duhovnost – drina..Zapraov pokušao sam par puta ono kliknuti da odmah počmem pisati mail, ali meni to ništa nije spojeno, ne koristim outlook, već kojiu godinu imam bežični interntet, a nisam baš jako @ pismena osoba..
Tvoj mi blog često dođe kao melem na ranu, a u svojoj zbirci duhovnih tekstova imam i rubriku «radosne vijesti» mogu ti poslati nešto iz te škrinje da vidiš o čemu se radi; ok uglavnom i tvoj blgo mi služi u tu svrhu. Možda se sjećaš da sam i sam pomišljao na neku vrstu misija, tako da si mi i tu ideal. Ti si vedrina onima gdje si poslana, ali i mnogima koji gledaju tvoje stranice, i to su Božja djela. Ta vedrina je posebno lijepa jer ti osjemjesi nisu oni tulumski, nisu oni sa fejsa gdje silno želimo biti simpa svima oko nas, nego oni nekako traju..
Eto hvala ti za sva ta djela. Sjetio sam te se ovih dana na poseban način, kada je Luka na svoj blog stavio jednu od onih emisija s Radio Marije. Naravno bili smo oboje u emisiji, tema je bila sv.Josip, pitao sam te nešto o anđelima…
Dakle Drina – Luka.
TVOJE BESKRAJNE ZASLUGE, LJUBAV ISKAZANA LUKI
U svoj toj vedrini, radosti i lepršavosti, za koju vjerujem da izvire iz Neba, nekako se protegne tu i tamo neka zraka protesta za nešto na Lukinim stranicama i općenito o Luki pa sam te eto htio pitati za mišljenje, a i reći svoje. Naravno, ti si posebna osoba i ja vjerojatno iz mog uskog kuta ne mogu stvari realno sagledati. Par puta sam pročitao kao da se silno žestiš zbog nekih stvari jer su tvoje ime maknuli sa nekog mjesta ( i Davorovo) gdje bi ono po zasluzi trebalo biti. Pa onda, neki ljudi koji su okruživali Luku u nekim trenucima, tebe kao da su negirali, ili neke tvoje zasluge. Ja sam duboko svjestan tvojih zasluga za njega u teškim trenucima na početku njegova oporavka, ma šta zaslugama, to je ljubav, to je ljubav koju ne možeš dobiti niti od članova svoje obitelji, a tako smo je potrebni, posebno u bolesti.. To ti nitko razuman ne može negirati, a ja se jedva usudim o tome i zboriti, a pisao sam već o tome u onom mom tekstu Luka Rađa, prijatelj i vjeroučitelj.
P. Luka - Prijatelj i vjeroucitelj
Ono malo vise
Bojim se zboriti o tome, da ti ne skinem dio zasluga koje te za ta djela čekaju u Vječnosti. Jer držim to svetim i za Nebo vrijednim. Držim dakle ako one ostanu za ovdje, za ovaj prolazni, tašti, smrtni svijet, onda će s njime i nestati.
Znam da su Luku znale okruživati i čudne osobe, da je jadan imao puno problema s njima i da su to bila velika iskušenja, ali ako znamo da nad njim bdiju anđeli i naša Majka Marija, pa dakle što mu tko može nauditi?
Za kraj, vjerujem da je pokretanje bloga Luki dosta Božje djelo, a velika nam je radost da se u njemu poslužio tobom i Davorom, dakle Njemu uputimo zahvale za dobra naša..AMDG
ŠTO DALJE S LUKOM
Pisala si nedavno, mislim da je to bilo povodom one donatorske večeri u Splitu, kako su to velika sredstva i da se mogu u misijama korisnije upotrijebiti. Zvučalao je malo tvrdo, ali doista razuman čovjek se zamisli..Je, 200.000 kuna godišnje velik je novac. Koliko realno koristi našem dragom prijatelju, da li je put fizičkog izliječenja boravak u KT?
Ipak očito je da je boravak ondje nada za njegovo ozdravljenje. Oni mali pothvati, sitni koraci uljevaju mu silnu nadu, kao i sve one terapije i tretmani kojima osjeti podražaje koje inače ne bi. A nada takvom čovjeku beskrajno puno znači, mnogi ljudi žive od nade. Nisam bio u toj koži, pa mi je teško reći, ali slutim da je tako.. Ipak možda je realnije primiriti se na život u kolicima, pa boraviti i djelovati iz neke isusovačke kuće?
Što se tiče njegova psihičkog zdravlja ono mi se čini zadovoljavajuće s obzirom na okolnosti u kojim se nalazi, sva ograničenja koja mu ovakav život praktički bez kretanja donosi. Zamisli samo čovjeka koji je onako lijepo pričao, imao onaj fenomenalni vokabular, šarmantan dalmatinski izričaj, sada govori s pola usta. Još je sada bolje, prije ga je bilo još teže razumjeti..
Biti bez mogućnosti ili s otežanom komunikaciom, sigurno je velik križ...
Svjestan je Luka kako to zvuči, kako ga ljudi teško razumiju, pa onda i tresne koju bezveze, zbrzi neku misao, što je i prije činio…Sjećaš se kako je pričao kad je bio na Trgu, čekala se Janica Kostelić, govorio je «Šampioni se ne rađaju na nebesima, ne doje se božanskim nektarima, hodaju ulicama kojima i ja hodam, ponašaju se onako normalno ko i ja, tresnu koju glupost ponekad, ko i ja..»
Ne znam što misliš o njegovom psihičkom zdravlju? Duhovnom, svećeničkom ? To te sve pitam da se pokušam nekako angažirati, ako što treba bolje osmisliti, nekako mu pomoći…
Držim do tvoje razboritosti, tvog konkretnog angažmana u životu, pa bih jako volio čuti tvoje mišljenje. Oprosti što sam ti napisao puno slova, zna da imaš puno posla i teško ćeš izdvojiti vrijeme za toliko pismo..Naravno, ne moraš mi odgovoriti u kratkom roku, samo bih te molio da mi potvrdiš primitak maila, jer ja ću ga poslati na onu zg mail adresu, to je jedina koju imam.
Često te znam spomenuti na susretima koje vodim subotom, tako pričamo o raznim temama, molimo…Ponosan sam na tebe i na tvoj put ..
Od srca te pozdravljam i u molitvama podupirem
ps Pitam se ponekad, koliko vrijedi molitva kada pitaš nekoga da za tebe moli..Ipak ja se preporučujem vrlo ozbiljno i zahtjevno u tvoje molitve, onako samo kojom misli.. Tako bih silno volio, kad bih znao da i za mene netko moli…Hvala ti!"
I moj odgovor:
"Hvala ti na lijepom, iskrenom i prijateljskom pismu!
Pravi melem na rane, koje doista imam zbog svega oko p. Luke, i
iskreno ti kazem da mi je od svega u misijama najteze bilo sve
to oko njega...O cemu se zapravo radi, i kakve osobe su mu se
nametnule (a on ih, ili one same sebe, sa sifrom njegova bloga,
jos naziva "andjelima", jedinima koji su mu ikada pomogli i
sl...) proslijedit cu ti u jednom mailu...
Sto se molitvi tice, odmah sam se pomolila za tebe, a i za citavu
tvoju obitelj...Sijecam se
i onog naseg susreta na koncertu za p. Luku na Zametu u
Rijeci...Tako, iskacu poneke slicice...P. Lukino : ) Evandjelje
koje si mi poklonio na oprostajci, nerazdvojni je dio mog
misijskog pribora, u prvim mjesecima ovdje zajedno sa zutim L
rjecnikom, a u zadnjem periodu samo plavo, i vec prilicno
ofucano Evandjelje, s onih nekoliko p. Lukinih pot-crta...I
tvojom ljubavlju i blagoslovom kojim si mi ga poklonio...Pa te
se i tako nekako makar indirektno sjetim i nosim te sa
sobom...Na konkretniju molitvu za tebe si me potakao tek ovim
mailom...I kako sam ja u svojim previranjima, i kada mi je doista posebno vazna svaka molitva, nekako
se pitam (pomalo egocentricno) kome jos i za sto moze trebati
tolika molitva...No, kako se ono negdje kaze "svaka hiza - svoga
kriza", molim se i za tebe...
Toliko za sada. S druge adrese poslat cu ti onaj mail, a detalji
o p. Luki kasnije...
Sjeti se mene, i u svojim molitvama.
Drina"
A vi se sjetite i mog i p. Lukonog prijatelja u vasim molitvama! A naravno svi zajedno, i uvijek - p. Luke, jer su njemu nase molitve doista najpotrebnije!
Post je objavljen 18.05.2009. u 00:25 sati.