Zasto ovoliko falis braco moj? Meni je nepodnosljivo bez tebe i NITKO pa cak ni oni koji prolaze isto ne zele pricati samnom a ja nemogu, ne radim si ovo namjerno nego neznam drugacije pa nije da imam iskustvo kako se nositi sa smrcu brata pa da imam neki prirucnik kako da sad funckioniram. Neki kreteni mi cak govore da ne trebam biti tako tuzna jer sam sada jedinica pa imam svu paznju i poklone roditelja a oni neznaju da vise nista nije vrijedno, da se obitelj raspala jer umjesto da se zafrkavamo mi stalno u mislima nosimo spoznaju o tvome nepostojanju. Bili smo potpuna i sretna obitelj a onda odjednom sve je nestalo. Mrzim doci doma ranije jer mamu skoro uvijek nadjem uplakanu ili vidim da se jos nije digla iz kreveta jer ju je bol pritisla i samo se htjela izolirat i nije se mogla pomaknuti.
Ja tebe trebam braco, danas mi je profa iz Hrvatskog donesla zadacnicu ali je rekla da je 2 jer sam si misli potpuno zbrkala, da je sve nabacano i nepovezano i da pisem previse depresivno...Da nezna odakle crpim svoju inspiraciju za tako depresivne price...Pa me pita odakle mi to? Pa ja kazem-to je prica mog zivota, mrtvi djecak je moj veliki brat...
Onda ona stane i vidim da bi mi sad poklanjala ocjenu, pa sam uzela zadacnicu-ne profesorice, rekli ste svoje...
Zamisli, njoj tesko citati, njoj morbidno citati, a mi to zivimo?
Ja sam sa mamom samo jednom progovorila o nesreci, a jos uvijek me boli sve kada se sjetim tog razgovora i ocaja koji je izlazio iz njenog glasa.
Kada je rekla da ju presjeklo kada je cula sirene blizu kuce a kada je ugledala rotirke na ulazu u nase dvoriste da je odmah znala ali se nadala da nije tako...
I zato je pustila auto u koloni sa otvorenim vratima i dotrcala, svi je pokusavali zaustavit a nije se dala, dva policajca su joj zaprijecila put a ona je samo vikala ono sta sam i ja cula-MOJA DJECA, STA JE BILO? STA JE BILO?
Policajci su je zgrabili ali se otrgnula, taman je bila na mjestu da nas je mogla vidjeti...
Tada sam osjetila tvoj trzaj, bolni grc, vise te nije bilo, mama je vristala na koljenima i nije se mogla ustati, bila je u suknji a vukla je noge po tlu, sve noge su joj bile krvave i izgrebane od asfalta, na koljenima je do nas dosla, zagrlila te i ona braco moj, naslonila lice na tvoje...
Rukama ti prsa stiskala, rukice ti u svoje primala...
Nisi vise ozivio, nikada?!
Trebam te braco, JA TEBE VOLIM VISE NEGO STO VOLIM SUNCE, MJESEC, LEPTIRICE I CVIJETICE, JA VOLIM MOGA BRACU VISE NEGO MAMU I TATU JER I BRACO VOLI MENE, JA TEBE VOLIM JER SI UVIJEK TU ZA MENE I JER ME NIKADA NECES OSTAVIT, sjecas li se te pjesmice braco?
Sjecas,jelda?
A kako si me onda mogao ostavit? I mamicu i mene...
Post je objavljen 17.05.2009. u 22:36 sati.