Volim, volim, volim!
Zaljubljenost bez otperećenja, samo da mi malo skrene misli...... volim!
Nakon duljeg vremena, nadam se da ću uspijeti napisati one riječi, onako kako se
i priliče svečanostima, ili kada želimo nekome izraziti počast.
Teško je tako divnome biću reći da je divno, da je krasno, lijepo, da bez njega život
na Zemlji nije moguć,jer, kao prvo, zvučalo bi odviše suhoparno za jedno takvo
posebno biće, a drugo, koliko god je surovo teško,
još uvijek živim iako toga bića na ovome svijetu više nema...
Ah.....koliko je to teško, odvratan osjećaj izdaje ili pak, možda, možda nije s moje strane bio
dovoljno voljen.....ma to je bio, to sigurno, ali, ali......u boli, u prevelikoj tuzi, kad izgubiš jedino voljeno biće,
ne, ne znam što učiniti. Bio je jedinstven.
Da, maleni moj, uistinu si jedinstven i nedostaješ mi jako!
Koliko je dana prošlo od našeg zadnjeg zajedničkog dana na ovome svijetu, vjeruj mi,
svaki dan mislim na tebe...oh, ljubavi moja, maleno moje!
Kako mi je teško pustiti te, kao da nisam svjesna da je tvoj duh već odavno napustio tvoje tijelo.
Uistinu smiješno!
Kada bih barem znala gdje si sada...
Zar posljednji pozdrav?
Oh, kako je kužno nepodnošljiva ta riječ!
Kako je neopisivo bolna!
Ljubavi moja, jedino moje maleno!
Da, ove riječi namijenjene su samo i isključivo tebi.
Koliko god većini izgleda smiješno kako mogu tugovati za običnom mačkom! ali
ti nisi obična mačka, Pero, i....i.......sama pomisao da te nema, da jedino što te mogu vidjeti
su samo slike, samo prekrasne ali još uvijek tužne uspomene.
U snovima te vidim, svaku noć. Tako ih je teško razumijeti, ali to nije bitno dok god te vidim
i ono važnije, osjećam, ljubavi moja.
Zar da devet godina zaboravim samo odjednom?
To bi bilo odviše okrutno.
Ne želim utjehe, nema potrebe za njima, nema potrebe za požurivanjem vremena, kako bih te što
prije preboljela. Zapravo, to niti ne želim.
Za druge si obični mačak, ali onaj trag koji si ostavio u mojem srcu je vječan i
nikada, ali nikada, neću te zaboraviti.
Kako je teško ovo, kako je nepodnošljivo teško.
Zato, ove riječi, ovaj tekst, posvećen je tebi Pero
maleno moje jedino!
Prepun emocija, i, da mogu, ne bih ga nikada niti završila,
jer uvijek bi postojala neka riječ više za tebe. Uvijek bi moglo biti
jedno Volim te! više, maleno moje!
No,....nema smisla više......zato, pozdravljam te,
maleni moj!
Možda na nekom asteroidu sretneš i maloga princa.
Da, to bi bilo lijepo....
S ljubavlju i najvećim poštovanjem.....
Tvoja...........
Post je objavljen 17.05.2009. u 21:35 sati.