Marketing
ZEMLJOVID SAMOĆE
Ne, neću napisati ništa tužno...
dan je uzdahnuo na obzorju,
ljubičasto mi je u očima...
ljepota je u mojim prstima...
napravila sam zemljovid samoće:
utišala svu silnu čežnju za tobom
poljubila svoj osmijeh
oslobođena od ljepljive potrebe
da me se voli i želi
ponovno sam pustila onog zmaja...
Bila sam danas
na najvišoj grani moje trešnje
i odozgo promatrala
sve svoje strahove kako su smješno mali...
Divljala na biciklu i gledala
kako pored mene promiču
sve livade pune sanjivog cvijeća...
Trebamo završiti našu priču
kažu mi večernji oblaci
i opet otići dok ne zamrzim
Da bih zadržala onaj filigranski osjećaj
Da bih se sjećala samo tvoje razdraganosti i miline
kojom si me gledao..onaj zadnji put..
kada si mi ljubio i pio suze s obraza...
ne, neću napisati ništa tužno..
Napravila sam zemljovid samoće...
ušuškala meko svoju čežnju za tobom..
a sada ću krenuti za mojim zmajem
i poslušati..oblake...
Post je objavljen 17.05.2009. u 20:36 sati.