Marketing
Jedan dugi post za moj razred...
Za 18 dana, dolazi kraj... Rastanak... I ne mogu riječima opisati koliko me to rastužuje...
Vi, osobe koji ste ovih 8 godina učinili najljepšim razdobljem mog života, odlazite svatko svojim putem... Neki ste bili moji prvi najbolji prijatelji... Neki ste sada moji najbolji prijatelji (Anja <3)... Neki ste bili moje prve ljubavi... i svaki dan ću pamtiti kao da se dogodio jučer... Do kraja svog života... Sjećam se dana kad smo srušili vrata još u prvom razredu
... Radili gusjenicu ispod stolova... Pod dodatnom nastavom ugasili svjetla i igrali se... Bili smo maleni... A sada smo odrasli... i još se međusobno razumijemo... Znamo kako utješiti jedni druge... Znamo što je kome bitno u životu... Svi izleti, ekskurzije
zbližili su nas još više... Iako nismo bili složni i nismo radili gluposti po kojima će nas pamtiti svi nastavnici, Ja znam da vas neću zaboraviti... Nebrojeno mnogo puta su izbile goleme svađe, puno nas je plakalo iz nekih razloga, bilo je mržnje, ljubomore, predrasuda... Ali i dalje vas volim... U mom srcu imate jednu učionicu... Na njoj piše 8a... i u njoj se nalazi 30 osoba, još onako zaigrani, veseli, tvrdoglavi, i dalje borci, optimistični, zaljubljeni
... Kao kad smo imali 7, 10, ili 14 godina... Često smo glumili ravnodušnost
, no nikad je nije bilo... Uvijek smo se borili za ocjene, na pravedan ili ne pravedan način. No uvijek smo podržavali jedni druge. Nastavnicima je smetalo što nikad nismo jedni druge izdavali
. Dežurni nastavnici su se uvijek derali na nas... A mi smo pravili lopte i igrali se njima pod odmorima
... Za valentinovo smo pisali lažna pisma i slali ih... Nikad se za ništa nismo mogli dogovoriti... ali samo se jednom ide u osnovnu školu... 
Post je objavljen 17.05.2009. u 19:18 sati.