Ispričavam se. Nisam komentirala, nisam javila za post, iako sam ga napisala, ali sam i to brzo našvrljala i nastavila dalje. Stvarno nisam ništa stigla. Sve ću ja to nadoknaditi. Bar se nadam.
Da, bliži se kraj školske godine i nije dobro. Uglavnom. Imam ispraviti par predmeta, tako da mi na kraju ostanu samo dva, koja ću ispraviti na popravnom. Padam povijest - definitivno. I tehničke materijale. Za ovo ostalo još uvijek ima nade.
Ljubav je kriva. Šta mogu. Volim ga. Voli i on mene. I još uvijek smo skupa. Ovo nam je 23. dan, skoro mjesec dana. Vrijeme tako brzo prolazi otkad sam s njim, a osjećam se kao da je tek jedan tjedan prošao.
U međuvremenu sam shvatila i tko su mi pravi prijatelji, odnosno prijateljice, jer se nemogu baš pohvaliti velikim brojem prijatelja. Pretežito sam u ženskom društvu, s muškima teško mogu biti prijateljica. Shvatila sam tko će uvijek biti uz mene, bez obzira na bilo što. Neke sam i izgubila, ne da me je briga, jer i ovako sam samo glumila da su mi dragi, a ustvari su mi kidali živce ćim ih pogledam. Jer su bahati i drski, drže se uzvišeno i misle da su nešto bolji od drugih, blate me na svakom koraku, a predamnom glume da me obožavaju. Ma daj, molim te. Takvih ljudi mi je dosta u životu.
Isto tako, ponovo sam se počela družiti sa starim prijateljima, i mogu reći da mi je jedan frend stvarno falio, al ovaj drugi... Mda. Kad ga pogledam, shvatim zašto se ne družim više s njima dvoicom. I moje veliko staro 'klošarsko' društvo, falili su mi, iako je bilo mnogo groznih trenutaka s njima, hrpa svađa i svakava sranja, ali bilo nam je i zabavno jer smo se uvijek zezali i radili gluposti.
Sve u svemu, oni koji su bili uz mene i ostali su, oni s kojima nisam bila dobra, neću nikad ni biti. Niti to želim. Ako će biti takvi kakvi jesu, ni ne trebaju mi. Baš ću ja sada za nekim patit, pih, ni na kraj pameti mi nije.
Post je objavljen 17.05.2009. u 15:07 sati.