Znaš ...ja sam budna i mislim jutro je..
Znaš...mislim da si tu....
A l nisi...sama sam...i nešto me oko srca steže..
Mislim ...da je to od umora..umora..
Mislim koliko još mogu izdržati...
A ...tebi kao da svejedno je....
Pokušavam pokrenuti..ovo umorno i ranjeno tijelo..
A ono kao da nije moje ..
A ono kao da nisam to više ja..
A onda pitam se ...gdje sam...nestala..
Možda negdje...između...ponora i ..nečeg..
Nečeg ...
Što nitko nemože shvatiti....
Pa ni ti...
P.S. Volim te......
Post je objavljen 17.05.2009. u 08:21 sati.