Evo već 7 dio.. Ah, stvarno puno nisam pisala.. Zato i imam ne baš totalno puno napisat ali eto..
Opet živčan
on:
Opet sam živčan. Škola je pri kraju i počeo sam razmišljati o upisu. Klasična mi ne gine- s obzirom na to da sam svih ovih pantničkih godina učio grčki i latinski- nastavit ću. Naime, u sve gimnazije upisuju se djeca genijalci, učenici koji prolaze s 5:0, a ja sam sa svojih nevjerovatnih 4:4 potpuni luzer. Kako je u klasičnu neka manja navala- imam šanse.
ja:
Raspitivala sam se i shvatila da tamo imaju nastavu i subotom.
on:
Krasno! Kao da me netko polio ledenim tušem i bacio u samicu.
Iako ne voli baš samnom pričat o tome, pričao je. Zapravo je zavolio pričat o tome. A sutradan:
Svi živčani!
Mama je također živčana, a i Ella je ispala iz svog smirenog raspoloženja. Svi osim mene. Ja sam normalna. Hvala Bogu! Uči, Ella, za prijemni ispit za profesoricu hrvatskog i povijesti. A ešto isto mi je rekao Dino:
on:
Mama je također živčana, a i Ella je ispala iz svog smirenog raspoloženja.Uči za prijemni ispit za profesoricu hrvatskog i povijesti. Naravno da me čeka grozna budućnost; zamisli samo kako će to izgledatikada se jednog dana zaposli. I onako je preozbiljna. Već sam zaboravio kako smo se škakljali i zezali kad smo bili mlađi. Pa ona ima već 11 godina. Hm, govorim kao Metuzalem, tip koji je u vrijeme prvih ljudi živio 950 godina. Naravno da je mogao toliko dugo živjeti budući da je bio gotovo sam na svijetu i nitko ga nije živcirao. Sasvim sigurno je bilo nevažno ima li školu, a zanima me i kakve je imao zube. Svoje ili socijalne, mamutove kljunove, na primjer? Meni je i mojih 15 godina prisjelo, a imam i 3 plombe. Ah!
ja:
Ajde ostavi se više tih.... Što su već to! Da... Ajde ti.. Ostavi me na miru..
Eto on je puno pričao, a dan poslije:
Posjet prabaki Zorani
Svi zajedno smo posjetili prabaku Zoranu koja u staračkom domu ima svoju sobu. Još uvijek je prisebnai ponekad riješava križaljke. Pričala je o starnim, dobrim vremenima kada je živjela na Pantovčaku. Pokazala nam je fotografije iz mladosti- često ih pokazuje- i shvatila sam da je bila isto onako djetinjasta kao i Dinno. He, he.. Nisam ju mogla zamisliti kao djevojčicu, bilo mi je pomalo tužno. Kažu da pubertetlije nemaju smisla za starije ljude, ali to nije istina u mom slučaju. Uvijek joj pišem razglednice. Upoznala nas je s gospođom Marijom i gospođom Ružicom. Mama je bila sjetna.
- Život brzo prolazi.- rekla je (mama).
Da, brzo.- povrdila je prabaka- Ali meni to više nije važno.
- Nemoj tako govoriti!- rekl je Ella.
- Nema veze, zaista. Svemu dođe kraj.
S Dinom sam pošla u kuhinju donijet piće starijima.
- Osjećam tugu. Nepravedno je da ljudi stare i da odlaze od nas, tužno je što se rastajemo.- rekao je Dinno.
Donijeli smo ih piće: mami- obavezno kavu, prabaki- vodu, Elli, Dinu i meni- coca-colu (imali smo u maminoj torbi).
Sjedili smo u velikom snevnom boravku, pili- mama kavu iz kafeaparata, baka vodu a ostali vodu.
-Uči- rekla je prabaka Dinnu- To će ti koristiti.
Šapnuo mi je:
on: Opet sam čuo tu rečenicu: Uči.
A ljubav?- upitao je.
- Ljubav će doći. Ne moraš za njom trčati.
- Nisam baš siguran!
- Takav zgodan dječak. Cure će se ljepiti na tebe.
- Pozlatiče ti se riječi.
Sad mi je šapnuo:
on: Bilo mi je drago to čuti. Volim slušati rečenice koje mi vraćaju samopouzdanje. Pomislio sam da ću se ipak upisati u klasičnu i da će sve biti u redu. A i ljubav će procvjetati.
ja: Uh, Uff...
To je bilo u prabake Zorane. Kad smo došli kući svi su otišli spavat osim mene i Dina, naravno. Sjeli smo u dnevni boravak upalili televiziju i razgovarali:
On: Milslim da sam kreten. Umjesto zezanja sa školom trebao sam se zaljubiti u nogomet. Jutros, brije nego što smo otišli kod bake vodio sam zanimljiv razgovor s susjedom Mihaelom koji mi je dao nakoliko muških savjeta nakon što sam mu donio vrtne škare ( mama je u nastupu bijesa puštucala sve moguće zimzelene ograde u vrtu i zatukla cvijeće). Susjed Mihael bio je blagonaklon:
- Vrt je ponešto promijenio izgled!- rekao je u svom stilu.
- Da- odgovorio sam.
- Mama ser potrudila, a kako je ona?
- Pa, dobro.
-Ne viđam ju u posljednje vrijeme.
- Ima puno posla!
- Život nije jednostavan.
- Primjetio sam...
- Baš se nekako zakomplicirao u poslijednje vrijeme.
- Daaa....
- Pravilo je da trebaš biti ratnik. Problemi te ojačavaju. Nemoj pustiti da te slome. Uvijek postoji izlaz. To govorim i8 svojoj djeci,a l ona me nerazumiju.
- Još su mali!
- Vremena su teška! Imaš li simpatiju?
Pa što je ovo? Testiranje? Mislim.. A zašto ti ovo pričam..
ja: Nastavi!
On: OK.
- Mmm da...Iako neznam točno koju!
- Nemoj rasti pod zemljom!
Mihael je ležao u ležaljci i pronmatrao me svojim svijetloplavim očima.
- Shvatio sam.
- Pozdravi mamu.
Eto to je bilo!
ja: Da.. Amo gledati film. Super je.
on: Nije jošp ni počeo.
ja. Pa kad počne.
Pa smo se zezali. i.t.d... Ostalih dana nije bilo ništa posebno. Bilo je predosadno.. Eto.. Sory sto kasnim s postom. Pa idem..
By By..
Post je objavljen 16.05.2009. u 19:57 sati.