Proslava blagdana Sv. Ivana Nepomuka, suzaštitnika grada Gospića i župe, i dan sjećanja na mučeničku smrt časne sestre Žarke Julijane Ivasić
Danas častimo dvoje mučenika: muškarca i ženu koji su slični po onome što je Isus proglasio najvećim, najuzvišenijim. I sestra Žarka Julijana, sredinom 20. st. (16. svibnja 1946.), i Sv. Ivan Nepomuk, u 14. st. (1393.), darovali su svoj život za bližnje i tako ostvarili evanđeoski ideal i potpuno nasljedovanje Krista koji reče da nema veće ljubavi nego što je život svoj položiti za svoje prijatelje (Iv 15,13). No još nešto povezuje ove Božje ugodnike - to je medicina, tj. terapija! Kako to?
Sestra Žarka doista je u bolnici njegovala bolesnike i ranjenike, ali Nepomuk nije bio te struke. On je doktorirao crkveno i civilno pravo, nakon toga postao svećenik pa biskupov zamjenik, kraljev savjetnik i kraljičin ispovjednik. Zato ga i prikazuju s prstom na ustima - ali to nije znak predizborne šutnje, nego simbol ispovjedne tajne! - jer Ivan je postao žrtva ispovjedne tajne. Ali što je zapravo sakrament pomirenja nego medicina, tj. duhovna i tjelesna terapija. Doista, svećenikov je poziv ne samo njegovanje grijehom ranjenih duša, nego je cijela njegova sakramentalna aktivnost svojevrsna psihosomatska terapija. Ali mi ljudi nismo ni lijek, ni liječnici, nego tek "medicinska braća i sestre". Krist je jedini pravi liječnik i lijek!
Ali nije to sve. Nepomuka i s. Žarku povezuje također nepravedna osuda i smrtna presuda. On je bačen u Vltavu, a ona strijeljana. Razlika je samo u tome što je Sv. Ivan mučen u slobodi, a s. Žarka u vremenu mržnje prema Crkvi i progona kršćana. To pak znači dvije stvari. Prvo, nema pogodnih ili bezbrižnih vremena za kršćane - pozvani smo svjedočiti u zgodno i nezgodno vrijeme; naša je zadaća uvijek činiti isto što su i ovi sveti ljudi činili - evanđeoski ljekovito djelovati, pa i onda kad nas nepravedno optužuju (pojedinačno ili zajedno Crkvu i narod) - kao "zaostale srednjovjekovne mračnjake" koji "ne prate napredak", ili za "udruženi zločinački pothvat" (naše pravedne borbe za slobodu)! Pritom, trebamo slušati evanđelje a ne se žaliti, jer Isus kaže: Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju... radujte se i kličite! (Mt 5,11).
Drugo značenje primjera života mučenikâ glasi - nužno je u kršćanstvu trpjeti! Zato apostol Pavao naglašava: Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni (2Tim 3,12). No kad je riječ o progonu Crkve najprije pomislimo na mučenike u rimskim arenama, ili u vrijeme Francuske revolucije, ili u totalitarnim režimima nacizma i komunizma. Međutim, znamo za razdoblja u povijesti kada nije bilo vanjskog progona vjernika i Crkve, ali vladari su se ponašali kao tirani. Neki su određivali broj svijeća na oltaru, drugi su htjeli postavljati i smjenjivati biskupe, dijeliti crkvena dobra, određivati čime se Crkva treba baviti, dijelili su lekcije papi i biskupima...
Eto, upravo u takvim okolnostima živio je i naš sveti zaštitnik Ivan Nepomuk. On je javno prosvjedovao protiv kralja Vjenceslava IV. koji je nasilno želio prisvojiti crkvena dobra i postati potpuni gospodar Crkve u Češkoj. Kralj je pobjesnio ter Ivana predao mučiteljima. Čak je i sâm bakljom palio njegovo tijelo. Poslije ga je s glavnog praškog mosta bacio u rijeku. Ali, predaja kaže također da je kralj Vjenceslav bio ljubomoran i bijesan na Ivana jer mu nije htio odati što se kraljica kod njega ispovijeda. Tako je Ivan Nepomuk ujedno žrtva ispovjedne tajne – svetinje svakog svećenika!
Sada, dakle, pokušajmo vidjeti što nama danas, na početku 3. tisućljeća, govori primjer sveca iz 14. stoljeća. Bilo je to daleko od nas, ali, vidimo, prilike se u bitnome nisu promijenile. Kršćani uvijek imaju iste izazove i iste teškoće – nema povoljnih okolnosti za Evanđelje. Crkva je i danas na udaru u cijelome svijetu, i kod nas također. Svjedoci smo blaćenja svećenikâ i crkvenih ustanova. Crkvu neki ponovno žele stjerati u sakristiju kako ne bi imala nikakva utjecaja u javnom životu. Naši biskupi o tome često govore!
No, važno je u tome – kako mi reagiramo, što mi činimo! Poduzimamo li išta ili pak šutke sve gledamo i pazimo da nam se ništa ne predbaci! Primjer Sv. Ivana Nepomuka poticaj nam je i da posvijestimo odgovornost prema izgovorenoj riječi i da se ozbiljnije odnosimo prema zadaći koju kao kršćani imamo, a to je da smo – svjedoci Riječi, utjelovljene Božje riječi, svjedoci Radosne vijesti životom i riječju! Svi mi - i svećenici i č.sestre i laici!
Ali, otkud nam snaga za tu tešku zadaću? Mislim da je za život kršćanina ključna riječ upravo - SNAGA! Mi doista jesmo snaga. Crkva jest snaga, sveci su stvarno snaga! Ne znam jeste li uočili da se taj pojam spominje u prvom i drugom čitanju: Sv. Ivan evanđelist govori da je nastalo spasenje i snaga Boga našega (Otk 12,10), a Sv. Pavao kaže da je naša postojanost u snazi Božjoj. U čemu je dakle snaga svetih mučenika!? Isus nam (u današnjem evanđelju) daje odgovor: Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod!
A u onoj nezaboravnoj propovijedi u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao Drugi je to ovako objasnio: 'Pšenično zrno palo na zemlju' prije svega je sam Krist, koji je umro na Kalvariji i koji je potom pokopan u zemlju da bi svima dao život. Ali ovo se Otajstvo smrti i života ostvaruje također i u ovozemnom životu Kristovih učenika: biti bačeni u zemlju i tamo umrijeti i za njih je uvjet svake prave duhovne plodnosti, kazao je Papa. To se odnosi na sve nas!
Dakle, slaveći danas Sv. Ivana Nepomuka i časteći s. Žarku, potrudimo se shvatiti veličinu svojega kršćanskog poslanja i zadaće u ovom svijetu: biti poput naših svetih zaštitnika snaga i lijek odnosno snažan evanđeoski lijek i ljekovita svjedočka snaga Kristove ljubavi! Neka nam u tome pomogne nebeski zagovor s. Žarke i Sv. Ivana Nepomuka. Amen.
PS&NB: Ovo je moja propovijed na misi u katedrali u 11 sati. Prije mise, u 10,15 na gradskom groblju Sv. Marije Magdalene održan je kratak obred. Okupilo se pedesetak župljana, tridesetak č. ss. Milosrdnica iz Zagreba i Rijeke - iz čijega je reda s. Žarka - ter pedesetak osmaša, mojih budućih krizmanika, a obredu su također nazočili gradonačelnik Milan Kolić, dogradonačelnica Marta Grgurić ter predstavnici Županije.
Kod groba s. Žarke izmolili smo molitvu Trećeg časa, župnik Ante Luketić održao je kratak nagovor, u kojem je istaknuo snagu kršćanskog mučeništva ter, sjetivši se i Bleiburga, pozvao na molitvu za sve koji su život položili za Hrvatsku. Potom su svi u procesiji kroz grad moleći krunicu došli do katedrale na misu u čast Sv. Ivanu Nepomuku, koju smo slavili župnik i ja zajedno (misna čitanja: Otk 12,10-12a; 2 Kor 6,4-10; Iv 12,24-26), a pjevanje su predvodile ss. Milosrdnice. Poslije mise upriličena je video-projekcija o životu sestre Žarke.
Post je objavljen 16.05.2009. u 13:52 sati.