Marketing
Ljubav na prvi pogled
Prošlo je od tada, sad već 7 godina... Ajme kako vrijeme brzo prolazi...
Tada, prije sedam godina, rodila se moja ljubav prema grčkom jeziku. Taj čarobni svijet koji mi se otvorio me nevjerojatno fascinirao. Te riječi, toliko divne, tako lijepoga zvuka, pa svatko bi se zaljubio u njih. Budući da sam zaista fascinirana tim drevnim jezikom, mislim da zaslužuje nešto više od pjesme u ovom boxu sa strane.
Kada izgovaram te riječi, kada recitiram Ilijadu, kada čitam neki tekst, imam osjećaj kao da se kroz te zvukove oživljavaju neka stara, drevna vremena. Dvije i pol tisuće godina su prošle od zlatnog doba Atene. I sada, ja, jedan običan čovjek, izgovaaram te predivne riječi.
Ta melodija koja postoji me oduševljava. Svima je francuski najlijepši jezik na svijetu. E pa samo da znate, meni nije. Meni je grčki jezik baš sexy.
Sjećam se kada sam na prvom satu učila alfabet. I sada kada gledam svoje bilježnice iz prvog srednje i svoj tadašnji rukopis, vidim kako je evoluirao. Od onog početnog, nesigurnog pisanja, do sada već suverenog vladanja nad bijelim papirom koji treba biti pokoren slovima grčkog alfabeta.
Prva riječ koju sam naučila je bila ova:
Ánthropos ili čovjek na hrvatskom. To je bila prva riječ koju sam naučila deklinirati. Sada kada gledam te zapise u bilježnici iz prvog razreda, moram priznati, nostalgija me hvata.
Svi se uvijek groze grčke gramatike. Međutim, koliko god opširna bila, koliko god imala iznimaka, nakon nekog vremena shvatiš da je to divan logični sustav, koji ima toliko smisla.
U srednjoj su prijevodi tekstova uvijek bili zabavni. Najveći izazov je zapravo pronaći riječ u rječniku. Ponekad neka riječ ima takve dodatke, u tako nekom čudnom vremenu i još da bi sve bilo zabavnije u nekom drugom dijalektu (mi smo učili jonsko – atički dijalekt, koji je bio službeni u vrijeme zlatnog doba Atene). Stvar je sa tim prijevodima, što moraš to stalno raditi, inače izgubiš onu nit. Praksa je ovdje zaista ključna. Tako da sam ja sad već lagano zahrđala po tom pitanju. Ali uvijek mi je drago kada me sestra pita da joj nešto pomognem ili objasnim, jer princip prevođenja je uvijek isti. Prvo odrediš što bi glagol vremenski mogao biti, barem približno, ako ne znaš točno, onda probaš pretpostavit i uz malo sreće, možda ga nađeš u rječniku. Zatim se bacaš na subjekt i njemu pripadajuće pridjeve. I na kraju što ostane. I da, moram ovdje spomenut, gdje ću ako ne sad, iako je tema grčki, a ne latinski. Gledala sam jednom Indianu Jonesa, nemam pojma koji nastavak, nije ni bitno. Uglavnom, naš dragi gospodin Jones je naletio na neki kamen sa latinskim tekstom. Fascinantno mi je bilo, do te mjere da mi se kosa na glavi digla, s kojom je lakoćom on taj tekst preveo. Tako tečno je to preveo i bez zastajkivanja, kao da je čitao američki ustav, a ne prastari kamen sa nekim natpisima. A svatko tko imalo zna latinski, zna da je glagol uvijek na kraju, al to njega nije diralo. Isto kad čitaš te natpise, jako je teško odrediti gdje je početak, a gdje kraj riječi i rečenice. Jer je sve pisano zajedno da bi se uštedilo na prostoru. Ali on je Indiana Jones, a ja sam samo običan smrtnik.
I tako, volim taj grčki, volim njegov zvuk, volim njegova slova, volim ono što on predstavlja, volim to što me podsjeća na srednju. Ljudi, grčki je zakoooon.
Post je objavljen 16.05.2009. u 03:24 sati.