Pregled posta

Šutnja

I prije prošlih izbora…. zajedno smo šutjeli, ali i tiho razgovarali o šutnji i tišini, na dan „predizborne šutnje“.
Teme se sjećam kao kroz maglu… a lijena sam tražiti je u arhivi pa ću danas o tišini pisati ponovno…. Nadam se da neću zvučati poput mog djeda koji je uvijek pričao istu priču…. i svaki puta je unosio toliko strasti kao da se radi o nečemu strašno važnom, tada bih ga ja nestrpljivo prekidala rečenicom: „To si mi pričao već stotinu puta!“ A on se držao za trbuh, smijao se glasno…. i ipak ispričao priču do kraja. :) (Čak sam i ovo za djeda već ispričala.)
Stišala sam TV, sjedim u tišini…. društvo mi pravi samo zvuk slova s tipkovnice koja prate ritam mojih misli i prenose ih u virtualni svijet.
Čitala sam da se žene i muškarci razlikuju po tome što žene mogu raditi više poslova odjednom, dok je osobina muškaraca da rade jedan po jedan.
Kad radim u kuhinji i spremam kuću, prepoznajem te ženske osobine u sebi…. jer radim puno toga odjednom. No… u svemu ostalom… mislim da se polako i sigurno „pretvaram“ u muškaraca.
Puno ljudi voli slušati glazbu cijeli dan. Slušaju je autu, na poslu, u kuhinji, pa je čak neki imaju potrebu slušati i na dvorištu. Ja strašno volim glazbu….ali ne mogu je slušati na taj način. Ako se u autu vozim sama… redovito slušam „Antenu Zagreb“. Mogu se istovremeno skoncentrirati na cestu, slušati glazbu ili legendarne fore Milivoja Luleka. No ako nekoga imam u autu… to više ne hoda – obavezno gasim radio. Doma često slušam glazbu… uglavnom na kompu…. Uvijek biram ono što mi se sluša…. i kad slušam – onda slušam…. potpuno i do daske…. Ježim se, često cmoljim i potpuno se predajem slušanju odabrane pjesme. Ako čitam neku temu ili tekst na portalu…. stišavam zvučnike i potpuno se predajem tekstu…. ako mi svira glazba… nit sam doživjela pjesmu, niti sam tekst pročitala onako kako ga pročitam u miru. No…. u istoj prostoriji moji gledaju TV… razgovaraju, ali ja ipak mogu čitati. To znači… da mi ne smetaju zvukovi koje su za sebe odabrali drugi. Od njih se isključim, potonem u sebe… i nerijetko se moji ukućani ljute jer ih ne čujem kada me nešto pitaju. Na poslu ne mogu raditi i slušati muziku iz kompa… ali mi ne smeta muzika iz susjedne kancelarije, ne smetaju mi zvukovi s hodnika ili dvorišta…. Isključim se… i to je to.
No smeta mi (iako to nikada nisam izrekla glasno) kad moj susjed nedjeljom sluša „Želje i pozdrave“… na nekoj čudnoj radio stanici… Otvori vrata automobila i nafrlji ga do daske. Narodnjaci vrište….. Tada se obavezno povlačim u kuću. Jer što ću vani ako ne čujem ptice, ako ne čujem listiće breze i javora koji razgovaraju s proljetnim vjetrom?!!!
Ako u kuhinji kuham ili pravim kolač….tada opet ne mogu slušati muziku. Skoncentrirano pratim recept…. ili osluškujem krčkanje iz lonca…. njuškam, osluškujem i predajem se onome što radim. Moj muž uvijek zaspi uz drndanje televizora. Kaže da bez zvuka ne može zaspati. Ja to ne mogu. Kad idem na spavanje… prvo obavim sve svoje rituale, zavučem se u krevet, ugasim svjetlo….. ometati me smiju samo zvukovi prirode… kao što su cvrčci, pijev kosova, slavuja ili pak naleti nestašnog vjetra pod moj krov. Kad gledam TV – gledam TV. Kad čitam – čitam. Kad spavam – spavam. Sva sam crno-bijela. Sve ili ništa!
Novine i portali su prepuni savjeta za dobar seks. Redovito ih čitam…. i uvijek se čudim kako su to uspjeli obaviti naši preci…. a nije ih imao tko savjetovati. U nizu „premudrih“ savjeta često nam autori takvih članaka daju preporuku kakvu glazbu treba slušati u tim trenucima.
A pri tom zaboravljaju da nismo svi isti… i da postoje ovakvi sve ili ništa ljudi… koji sex smatraju stvaranjem glazbe…. a dva različita glazbena broja od jednom… ne zvuče baš najbolje.
Glazba nam budi sjećanja, glazba nam liječi dušu…. odmara na umorne i grli razigrane.
Ja je tako mogu doživjeti… samo ako joj se cijela predam. A ako se predajem nečem drugom… tada me može učiniti nervoznom.
Sigurna sam da i oni koji slušaju glazbu cijeli dan… na različit način čuju istu pjesmu ako je slušaju svjesno… ili im se tek vrti kao muzička podloga u trenutku kada im pažnju zaokuplja nešto drugo.
Trebaju mi trenuci tišine… a to su trenuci za razmišljanje i potpunoj predaji onome što u tom trenutku radim. Zato je važno naučiti isključiti se… potonuti u sebe i pronaći svoj kutak tišine u svom svijetu… u ovom preglasnom svijetu koji nas okružuje.
Pri donošenju važnih životnih odluka… pa čak i onih manje važnih treba razmisliti u tišini i samoći.
Predizborna šutnja je vrijeme koje nam preglasni političari i sva njihova mašinerija ostavljaju vremena da nam se dojmovi slegnu, da razmislimo i u miru donesemo odluku.
Šutnja je naša slika iznutra…. a buka je nešto što nas okružuje. Buka ponekad pomaže da pobjegnemo od samih sebe…. od svojih praznina, neriješenih problema i svega onoga o čemu nije lijepo misliti. No strah od šutnje i zagrljaj buke od nas čine robote… koji žive po diktatu onih koji buku proizvode. Tek kad zagrlimo šutnju u stanju smo čuti što se to doista događa oko nas i u nama. Ako naša šutnja nije plod srdžbe, ljutnje i negativnih misli o drugima… tada je ona najbolji put za bogatu žetvu pozitivnih misli i dobrih odluka.
Blogeri… želim vam čarobnu šutnju… mudre odluke… koje će biti plod vaših promišljanja, osjećaja i vjere u temeljne vrijednosti bez kojih nam ne može biti bolje. Neka odluke budu samo i jedino vaše! Neka ne budu nešto što vam je agresivno nametnuto u preglasnoj buci, nešto što vam je šapnuo susjed, rekao župnik na misi ili vam je savjetovao netko treći.
Ne odlazak na izbore je također šutnja… ali negativna šutnja. Nastala je u srdžbi, malodušju, beznađu i znači odustajanje. Takva šutnja šteti duši….takva šutnja šteti općem interesu… Radi takve šutnje odluke donosi netko drugi… takva šutnja uskraćuje onima koji šute pravo na glasni protest u budućnosti. Onaj koji je šutio na izborima… neka šuti zauvijek.
Želim vam lijepi ugodan vikend….


Post je objavljen 15.05.2009. u 23:26 sati.