Jel sivilo samo projekcija koju smo sami stvorili u membranama ili nešto što je opipljivo,zaista tu,u svakoj točki prostora?
Možemo li kontrolirati sivilo?
I udio rozih točkica u njemu?
Rupe,crne rupe u sivoj površini koje se šire i sužavaju kao da dišu i hropću gušeći se u vlastitoj krvi.
Točno znam što mii je činiti ali je sve površno,rezultate treba čekati,možda bih trebala postati strpljivija u svojim željama,bog(masovna iluzija koja je oživila od pustih praznih nadanja) ipak nema rolex sat ni štopericu jer on je samo jedan kaner sa ugla ulice gdje se kriju najpropaliji i promatra svaki naš korak i smije se sivilu koje se nama čini vječno!
Post je objavljen 15.05.2009. u 00:01 sati.