Pregled posta

Kandidatura...treći dio

Danas je posljednji dan predstavljanja..jer, sutra počinje vikend .. a od njega ne odustajem ni pod cijenu kandidature.. .pa onda izborna šutnja – jer, moramo malo odmoriti...napričasmo se ovih dana..

Danas bi konkretno o nekim rješenjima prometne gužve, ili, bolje reći kolapsa u gradu, malo o ekologiji pa opet..malo o životu...

Kao rješenje prometne gužve, kolapsa...svakako bi inzistirao na pomicanju početka nastave u jutarnjim satima.. dakle, koje su to gužve... nastava, predavanja i ine aktivnosti nikako ne bi trebale početi prije devet sati ... jer, kad ta djeca zasjednu po tramvajima, autobusima ... koja je to, oku neprihvatljiva, slika... stariji ljudi... sedamdesetih godina, koji žure u banku, liječniku, na plac.. stoje, a mlađarija sjedi... o radničkoj klasi ni ne govorim... ona je i tako uvijek na stend baju... Ovim pomicanjem „radnog – školskog“ vremena korist je višestruka - stariji bi ipak dobili zasluženu sjedalicu...a radnička klasa... e ona bi i dalje stajala...ali, barem na dvije noge, a ne visila u zraku kao majmuni koji čekaju bananu...doduše, državu već imamo....a mlađarija, školarci – njima se i tako ništa ne bi promijenilo osim početka škole, kave...čega li već ne..
Slušam polemike Metro – da ili ne... pa pobogu ljudi, znate li vi da ovaj grad leži na nekim tunelima, da se ni cijevima ne zna put ( pa kad puknu...veliki su to istraživački radovi..)... ne znam, protivnik sam Metroa u Zgb, jer, podložan je klizištima, podložan je potresima...... a i košta.... nekako, više mi se sviđaju nadvožnjaci... stalno imaš otvoren pogled, stalno si u dodiru sa vanjskim svijetom... i to, nekoliko njih na onim katastrofalnim semaforima svakako bi doprinijelo bržoj protočnosti..... npr... Savska i Slavonska.. .( tu se definitivno ne zna ko kada vozi..a semafor mi se čini kao ukras..) Vukovarska, otkad je dio uređen i ponovljen... ispresijecana je predivnim semaforima, a na jednom od njih, onaj vikend prije Uskrsa...skoro sam batina dobio... jer... prvo nisam htio krenuti na zeleno da ne ostanem u raskršću...onda me jedan veliki striček tak pozbrojal da sam brzinom munje bio u raskršću, a tek tada sam skoro imao razbijen auto... jer...desetak minuta stajali smo a ni kihnut nismo mogli da nekog ne lupimo...i, naravno, ne bi radili neke prometne analize...nego samo treba pitati građane... umjesto dosadašnjih analiza koje su oooo plaćene, mogli smo barem koje raskršće imati malo rasterećeno. Naravno i regulacija rada semafora je prioritetan zadatak... koliko sam pratio..mi još uvijek studiramo na tu temu, pa mi se nekako čini...da već ne znam koji puta ponavljamo godinu...studije imamo...ali, regulacije nemamo... i, mislim da ćemo opet raditi studiju..jer, prethodna je već zastarila.. .promet se pojačao..sve znam.., ali, ajmo malo stat na pojedina raskršća... na semaforu na kojem svako jutro skoro slupam auto potrebno je samo... jedan smjer malo vremenski skratiti... zašto? pa zato da kulturni vozači koji idu... bez obzira što nemaju kuda ne ostaju u raskršću.., a drugi smjer samo malo produžiti - zato da prođe što više vozila, i , eventualno, neko uspije i skrenuti......a takvih je, blic rješenja, po gradu...i previše...
No, ne mogu a ne reći ovdje i činjenicu da dio gužve radimo ganjajući «niže cijene»... Naime, polazeći od sebe... znam da se dogodi da odem na par mjesta... i ponekad se pitam čemu to? Nije li moje vrijeme dragocjenije od tih razlika?...no, nije to bit.. bit je da bi napravio jedan veliki prodajni prostor u kojem bi bila prodaja baš tih artikala... .s najnižim cijenama iz svih trgovačkih lanaca.... i, siguran sam, tu bi bila malo veća navala, ali, uvelike bi rasteretili prometnice od onih koji ganjaju te cijene. Naravno, ne sumnjajte... preprodavateljima ulaz zabranjen – prodaja bi bila samo za pučanstvo....

Parkirališna mjesta .. .dakle, tu ima puno ideja i uvijek sve završavaju na podzemnim garažama ... a nikako da napravimo jedan neboder – parkirališni u centru grada....zamislite neboder visine «onog» nebodera na Trgu i još malo šireg...? i...hop.. riješene tisuće parkirališnih mjesta...a vi ste u samom centru...a gradnja na Cvjetnom i tako....

Jedan od problema na kojeg, nisam primijetio da je neko upozorio, odlagalište je starih mobilnih telefona, elektroničke tehnike, kompača... istina, postoji organizirani odvoz..ali ogromne kilaže i kada dođete na red.. Za početak, postavio bi male kontejnere pored smeća... slične onima za stare baterije... ( u koje vjerojatno susjed i ja jedini bacamo baterije ili ih jedino mi koristimo?) u njih bi se mogli odbacivati mobiteli, ali i manji ugradbeni elementi kompjutora, izmijenjeni dijelovi na električnim uređajima... i, obavili bismo više od pola posla vezano uz reciklažu – dalekosežno... smanjeni su troškovi obrade otpada, vremenski period istog, ali i stvorena je osnova za smanjenje troškova kućanstava s te osnove.... a i ja, i ja bi se riješio pune kutije tih starih naprava...što naslijeđenih, što mojih......
Primjenom novog zakona o pušenju ili nepušenju – ma kako ga zvali.. .neki se vlasnici ugostiteljskih objekata žale,...s pravom, na predviđeni pad prometa nakon sezone lijepog vremena. Evo, kao pušač... nisam baš nešto oduševljen ovim Zakonom, ali, snaći ću se ja... izdržati ono malo što po kafićima odsjedim i bez cigarete... no, imam jedan dobar prijedlog za njih... neka u sezoni kiša i lošijeg vremena otvore igraonice za djecu, klubove za umirovljenike koji će za kavicu uvijek naći, a ne puše odavno ( da ne kažem...da su odavno pop.... ) jer nemaju za to love, pa su, eto, svojevoljno pristupili zdravijem životu...naoko mala zarada? Ne, ako se ponudi dobar sadržaj, prihvatljive cijene... .zarada je sigurno veća od prometa kojeg predviđaju da će imati..ali, korist je višestruka... djeca se ne povlače i zavlače besciljno ulicama, umirovljenici će se družiti, imati stacionarni boravak, a time će i potrebe za stacionarnim smještajem po domovima biti manje....Imam ja i konkretne sadržaje za te klubove.... ali, o njima... na vrijeme....

Kad sam već spomenuo domove umirovljenika – tu, promptno treba nešto učiniti... u svakom slučaju, iz vlastitog iskustva znam, da sam potrošio više novaca na benzin, vrijeme, cestarine kada sam oca obilazio nego da sam ga smjestio u privatni dom...ali, nije ni tamo bilo mjesta. Plan mi je, na mjestima van grada, gdje će u miru i prirodi, daleko od vreve gradskog života uživati u zasluženom miru napraviti neke male objekte... ne, nisam mislio sistema bivših vojarni...naprotiv – u malom, intimnom krugu i druženju ti će naši roditelji, djedovi i bake češće nas viđati tamo nego doma... jer, stalno smo u nekom muvingu, stalno negdje jurcamo – ovako, izdvojit ćemo posebno vrijeme za njih, posvetiti ga upravo njima i, imati...obiteljsko druženje. Financije? Pa, mislim da gradu neće biti problem izdvojiti sredstva od prodaje objekata u kojima su upravo naši roditelji, bake i djedovi radili – i tako, barem malim dijelom, učiniti ih dioničarima onih zidova koje su godinama izgrađivali, za njih izdvajali i zbog njih se veselili svakoj dobroj poslovnoj godini...
I, za one koji ipak žele ostati u gradu već sam predvidio lokaciju i skoro izgrađen objekat koji stoji od početka devedesetih kao nakarada u lijepom dijelu grada..pogađate? ona zgrada sa pomorskim prozorima preko puta Getroa u Vrbanima... bila je priča da je vlasnik Slovenac, pa da će kupiti neka naša tvrtka...ali, evo nas u 2009 .. a ona i dalje poludovršena zjapi kao neko strašilo.... i baš me zanima kakvi se partyii noću tamo odvijaju... nije mi jasno da ovo, kao i bolnica na kraju grada...mora propadati – doduše, bolnicu smo koliko mi je poznato konzervirali...ma blago si ga nama... dakle sve te poludovršene objekte treba, najvećom mogućom brzinom dovršiti – dokazali smo da možemo i znamo, i staviti na upotrebu upravo onima koji su je i svojim sredstvima gradili... ako se ja sjećam samodoprinosa (naglasak na SAMO) za Bolnicu... sjećaju se i naši roditelji.... i svi oni koji sada i te kako vape za društvom, njegom, za nekim prostorom koji će im biti dom..a tog prostora, kažu...nema.... e ima i više od pola je gotov!
Imam još puno ideja za parkove koje tako širokopojasno uništavamo, za objekte djece školske i predškolske dobi...ali, nemam vremena.... opet...vrijeme.....

No, iskreno se nadam, ako dođe do mog pucanja, da će barem neki od ovih problema biti riješeni..jer, bilo bi mi neugodno, sramotno... sa istim planom pred birače za četiri godine.....i, mislio sam ne osvrtati se na svoje protukandidate...ali moram... .moram iz razloga što sam danas bio suočen sa spodobom koju ne želim vidjeti...znate o kome pričam..a znate li zašto.... ? banula je na vrata sa nekom kovertom i uspaničenim glasom „pošta za tvoga tatu..:“ zastao sam, pogledao ju.. .bio sam nijem, blijed, šokiran...uzeo sam kovertu iz njene ruke, kratko rekao „hvala“ i zatvorio vrata... no, nije to bitno nego... kad nabijaš nekome na nos neke stvari kao npr. glasaju i pokojnici ...onda, onda barem u svojim redovima drži da ti se to ne dogodi... a ne, imenom i prezimenom pozivati čovjeka koji je skoro prije godinu dana ovome svijetu rekao laku noć, da svoje zadovoljstvo dosadašnjim izborom potvrdi i opet...četvrti put..ali, ni to me nije razljutilo koliko agitacija da njegov glas, glas članova njegove obitelji, prijatelja...ma, dragi moji... pa zar ćemo članovima svoje obitelji „objašnjavati“ kako za nekoga trebamo glasati? Ne, nisam mogao ovo prešutit... jer danas mi je i tako posljednji istup uoči izbora... i, siguran sam, da ćemo sami, po svojoj savjesti odlučivati..., siguran sam – bez pritiska i bez nekih zakulisnih igara... izađite na izbore, svoj glas dajte svom najboljem kandidatu...i, neka pobjedi onaj sa najvećom podrškom građana... svakog izabranog poštovat ću kao instituciju jer...ja volim svoj grad..i zato... svoj glas.........................................................




Post je objavljen 14.05.2009. u 23:59 sati.