IGRA ŠAHA
Gorko razočaran životom, neki se mladić uputi u brda, gdje se nalazio budistički samostan. Predvedoše ga pred poglavara samostana, i mladić mu se obrati ovim rijeima:
"Razočaran sam životom, i želio bih se dovinuti do pokoja i radosti prosvjetljenja. Ali u mene nema istinske ustrajnosti. Brzo odustajem od onoga, što u dobroj vjeri započnem. Zbog toga nisam uspio ni u školi - nisam bio dovoljno uporan da bih učio. Pokušao sam se posvetiti životu trapljenja i tihovanja, ali ni tu nisam izdržao - svijet bi me uvijek iznova privukao svojim zamamnim varkama. I mada sam znao da ću se ubrzo pokajati, ja sam popuštao i vraćao se varkama svijeta! Ima li lijeka za ljude poput mene"?
"Ima", rekne mu poglavar. "Ako si zbilja odlučio nešto u svojemu životu promijeniti, onda ima lijeka. Kaži mi, čime si se najviše u životu bavio, što si proučavao, čemu si posvetio najviše vremena"?
"Zaista, ničemu posebno. Mi smo, naime, bogati, i ja nisam morao zarađivati za svagdanji kruh. Jedina stvar koja me uistinu zanimala, bila je igra šaha. Većinu sam vremena provodio igrajući šah".
Poglavar samostana na trenutak se zaveze u misli. Tada pošalje po jednoga redovnika, koji je također volio šah. Redovnik dođe, i donese kutiju sa šahovskim figurama i pločom za igru. Poglavar tada posjedne njih dvojicu jednoga nasuprot drugomu, a sam položi na stol mač. Obrati se redovniku:
"Redovniče, ti si se meni kao poglavaru zavjetovao na posluh, i sada ću, evo, od tebe zaiskati da to i djelom dokažeš. Igrat ćeš šah s ovim ovdje mladićem, pa ako izgubiš, ja ću ti ovim mačem odrubiti glavu. Ali ti obećavam da ćeš se istoga časa roditi u raju. Ako pak ti dobiješ igru, ja ću odrubiti glavu ovoga mladića. Šah je jedina stvar koju je u životu ozbiljno radio, pa ako izgubi, zavrijedio je smrt".
Obojica pogledaše u poglavara, i vidješe da je uistinu mislio ono što je govorio. Započeše igru.Već kod početnih poteza mladić je osjetio da ga podbija znoj: jer igrao je za vlastitu glavu. Šahovska je ploča postala za nj cio svijet: bio je posve usredotočen na nju.
U početku je bio nešto slabiji od svojega suigrača, no kasnije je potonji načinio neki nesmotren potez, koji je mladiću donio prednost. Kako se položaj redovnika pogoršavao, mladić zirnu preko ploče da bi mu vidio lice. Ugledao je lice na kojemu su dobrota, smirenost, i mudrost ostavili svoj pečat. Ujedno se u brazdama toga lica očitavao život strogoga trapljeništva. Mladić tada pomisli kako je njegov vlastiti život bezvrijedan u usporedbi sa životom njegova protivnika. Preplavi ga val sažaljenja. Zašto da takav plemenit čovjek strada? Mladić svjesno napravi nekoliko pogrešaka, koje su odlučile ishodom igre na njegovu vlasitu štetu, a u korist protivnika.
Igra se bližila kraju. Poglavar se nagnu nad ploču, i naglim pokretom poruši figure. Dva se igrača nađoše u čudu.
"Niti ima pobjednika, niti ima gubitnika", objavi poglavar. "Niti ičija glava pada s ramena"!
Okrenu se mladiću.
"Ovdje se traže samo dvije stvari", reče. "Te dvije su sućut i usredotočenost. Danas si naučio obje stvari. Iskusio si usredotočenost. I osjetio si sućut prema redovniku, koji je trebao biti gubitnik. Svjesno si ponudio svoju glavu za njegovu. Taj tvoj suosjećaj i požrtvovnost svjedoči da si pravi čovjek, ma što ti o sebi mislio. Ostani neko vrijeme ovdje s nama. Nastaviš li u istomu duhu kojega si sada ispoljio, dosegnut ćeš radost prosvjetljenja".
(Japanska priča iz baštine zena, prijevod V. K.)
---
Zen - ime najpoznatije škole budizma Dalekoga Istoka
PRIČE MUDROSNICE, zbornik priča koji je, u opusu NAJLJEPŠE OD NAJLJEPŠIH, sačinila Vesna Krmpotić
---------------------------
Post je objavljen 14.05.2009. u 05:25 sati.