Ona traži više, zahtjevna i budna,
malo joj treba i malo toga joj je dovoljno.
Nije dovoljno..nikada nije dovoljno..
za nju
jedinu koju poznajem,
ostaviti golemu prazninu, gole zidove,
otvorenu kuću
i velike riječi koje udaraju i šuplje su.
Za nju nije dovoljan ni odan pas, ni kiša,
ni pogled pun zbunjenosti i priznanja
ni žena koja sjedi i čeka, sa strahom ili pomirena,
ni ona koja je već daleko i grli svoju mladost
ni ružičasta zora, mala kuća na kraju oranica sna
nije dovoljno,
nikako nije dovoljno.
Njoj treba više od poljupca u vrat
šaputanja i obećanja raskoši
vrtova nade i zanosa
Njoj treba bliskost srebrnih kolutova
ruskog zaručničkog prstena
oči koje se dotiču mada gledaju u istom smjeru
zaranjanje i izranjanje daleko prije
nego ti ponestane zraka
Ona je divlja i neovisna
nikada mlaka ni preplašena.
Grije se među konjima,
Ima prljava stopala,
radi mi vjenčić od ivančica,
pjeva mi vesele pjesme glasom prepunim bola.
Svega toga nije bilo dovoljno za moju ljubav
nije bilo dovoljno
zato još luta nemirna poput nomada,
razapinje šator i prostire mi ležaj,
ovisno o izvoru vode, zaštićenosti od vjetra i divljih životinja,
gdje je vidik lijep, pašnjaci zeleni,
a šuma dovoljno blizu.
S jednom nogom uvijek u slijedećem praskozorju
i novom putovanju
Uvijek tamo gdje će ostati
Živa
Post je objavljen 13.05.2009. u 19:58 sati.