Uvela sam neke promjene tako da ne bude totalno ko Harry Potter. Sad se ne služe štapićima nego moć imaju u rukama.Ima malo elemenata Sumraka. Svatko ima svoju posebno tjelesnu moć. Za više shvaćanja i informiranja pogledajte boxeve
P.S.
Pussa mojoj Fleur koja je ovdje zove Siobhan jer nisam htjela da Felur ostane. Previše je HP imena.
Što reći.
Znamo, o znamo
Znamo da alkohol škodi
Al rakije, rakije, rakije amo
Jer utjehe nema u vodi.
Ležim u krevetu a Aethe pijano zuri oko sebe. Ne razumijem kako je teoretski moguće da se netko napije u utorak iako zna da mu je sutra ujutro nastava.
„Pa evo imam živi dokaz“ promrmljam sebi u bradu.
„Ha? Šta si rekla?“ vikne Aethe dižući se i podupirajući tijelo laktovima.
„Pjevam...
Jer ti si moj putokaz
volim te zar trebaš dokaz...“ izmislim na brzinu.
„Aha cool pjesma ko pjeva?“ počene Aethe.
„Ajde šuti i spavaj!“ odbrusim joj „Ja te idem ispričati da te užasno boli glava.“
Aethe me sneno pogledala a onda se tromo bacila natrag na svoj krevet.
Spuštala sam se brzo i veselo po stepenicama. Ušla sam na 2. kat i vidjela prof Grisshama (Bezjaci – Naši sunarodnjaci.).
„Gospodična De Domines dobro vam jutro.“ kaže profesor.
„Profesore molim vas samo da u zbornici opravdate Aethe, loše joj je i boli je glava“ odverglala sam dugo osmišljavanu rečenicu.
„“Mala nem'reš ti meni lagat!“ reče prof. Grissham smijuljeći se „Kad je pila?“
Zašto se meni obrazi zacrvene kad lažem?? Pomislila sam osjećajući kako mi krv navire u lice.
„Ma reć ću da joj je loše naravno!“ kaže Prof Grissham i odgega se niz stepenice.
OK ovo je dobro prošlo pomislim.
Doručak
Spustila sam se u predvorje. Nisam gledala kud hodam pa sma se zabila u nekoga.
„Joj sorry!“ rekao je on saginjući se da mi pomogne podići razbacane knjige.
„Ma nisi ti kriv. Ja inače hodam ko muha bez glave!“ dodala sam zabacujući kosu i smješeći se. MA ŠTO JA TO RADIM? pomislila sam. Dečko se kratko i slatko nasmijao primjetila sam da ima savršene bijele zube.
„Kako se zoveš?“ pitao me
„Athenodora ali svi me zovu Athena ili Athy“ rekla sam smijšeći se.
„Ne brini i ja imam čudna imena naime ja sam Caleb Armistead zovu me Caleb ili Cal.
„Umm super koji si dom?“ promrmljala sam
„Estelar“ odgovori on.
„Hmmm ja sam Candra al Estići i Candre su dom koji se najbolje slaže“ brbljala sam.
„Hehe...Ajmo skupa do stolova!“ predloži on.
„Ummm super ali prvo moram popraviti torbu.“ Kažem upirući dlanove prema torbi Fixis! Promrmljam a komada tkanine koji su bili poderani vrate se na svoja mjesta. Nakon što smo ušli u dvoranu sjeli smo na svoja mjesta za stolovima. Čekala sam da poslužitelji dođu s našim doručkom. Prije nego sma se spustila u VD naručila sam jedan tost i žitarice te sok od naranče. Moj poslužitelj nizak vilenjak Kattegat doskakutao je s mojim doručkom i stavio ga pred mene. Navalila sam na hranu.
„Athen od kad se družiš s Calom?“ pitala me Penelope a vidjela sam da i Rose očekuje odgovor jer me upitno gledala.
„Ma slučajno smo se sudarili“ odgovorim. Iskapila sam pehar sa sokom od naranče i uputila se prema perivoju Astorie. Putem sam susrela Evelyn iz Sirie.
Uputile smo se prema puteljku kroz Astoria šumu. Izbile smo na čistinu gdje nas je već čekala prof Vector, moja mama. Ovo mi je bio najdraži dip Astoria Perivoja. Ovaj divan proplanak s malim potočićem i svjetlima u granju zvao se Aventura., međusvijet.
„Dobar dan. Dobrodošle na novi sat predmeta Žena. Danas spremamo čarobnjačku gozbu!“ objavi mama tj. prof. Vector.
Ušle smo u predivnu kuću koja je bila namjenjena ovom predmetu.
Spremali smo veprovinu na grčki (FUJ!), sok od avokada (Mmm) i Créme Isobelle tradicionalni frencuski desert koji je djelo francuske vještice Isobelle Desperedux napoznatije po tome što je goste „očaravala“ svojim jelima. Moj radi je bio odličan samo što je veprovinu trebalo još malo dekorirati tako da pospem brusnice.
Popodne
Ručala sam sa Siobhan i Cedricom a potom smo se uputili u Domske prostorije. Upravo sam Siobhan pričala o tome kako skoro slomila nogu na skijanju kad smo sreli Caleba i Jonathana.
„Umm...ovaj bok!“ kaže Cal podižući ruku u znak pozdrava.
„Hej!“ kažem mrvicu preglasno i preintenzivno.
Neugodna tišina ispunila je prostor. Cedric je oprezno pogledavao između Jonathana i Caleba na jednoj i nas Siobhan, njega i mene na drugoj strani.
„Mi sad moramo ići“ kaže Siobhan nakon kratke stanke. Nastavili smo hodati sve dok nismo došli do Candrinih prostorija. Čekala sam znak da uđemo. Uto su se na vratima pokazale plava, žuta i zelena boja. To je bilo pitanje. Stala sam i na trenutak razmislila.
„Svijet“ rekla sam smatrajući da žuta boja predstavlja sunce, plava more a zelena prirodu. Vrata su se potvrdno otvorila. Cedric nas je upitno pogledao pogledom koji je predlagao da sjednemo na sofu uz kamin. Potvrdno smo skočile preko prostorije i mekano se dočekale na udobnost sofe. Da nevjerojatna brzina i snaga koju sam s vremenom stekla bile su još neke moje kvalitete. Znala sam da je Grof Darkwood iznistirao da se upišem u njegovu školu ali moji roditelji su to čvrsto odbili. Mrzila sam pomisao da bi me odgajao tako gnusno pokvaren čovijek koji je iskorištavao crnu magiju dok granica nemogućega.
„Ahena što je?“ pitala me Siobhan.
„Ha?“ pitala sam je.
„Pitala sam što je bilo? Stišćeš tkaninu na sofi i crvena si u licu“ rekla je Siobhan zabrinuto.
„Ma brinem se zbog ispita. Aaaaaa umorena sam“ rekla sam zijevajući „idem spavati ajde laku noć“
Ušla sam u spavaonicu i skinula školsku odoru sa sebe, istuširala se obukla toplu plavu pidžamu i ušuškala se u krevet Okrenula sam se prema prozoru i zagledala u mjesecom obasjano nebo. Mjese je noćas bio izrazito osvijetljen. Buljila sam tupo u njega kad sam čula Aethine i Siobhine korake kad su ušle u sobu. Aethe me par puta zazvala ali ja sam već bila tonula u san. S laganim bolvima u gležnjevima prepustila sam se da mi san ukrade bolove i sposobnost orijentacije.
Post je objavljen 13.05.2009. u 21:49 sati.