Kad zavijore lampioni
Ulicom nerazumjevanja
Uragan besmislenosti
Je zavladao prostorom
Vrijeme se mjeri otkucajima
Bila u prohodnosti krvnih žila
Čista aritmija neprebola
Gorak ukus načetog zaborava
i rijeka sumnji što se ustalasala.
A jutro je bilo tako obećavajuće
Oblaci skupljeni u pundžu neba
Začešljane zrake sunca
Skliski dodiri uokvirenih iskri
Na zidovima obojenog dana.
Kad se crv nepovjerenja
Uselio u nagrižene odaje bliskosti
Ostala su samo pitanja bez odgovora:
Gdje je nestao sjaj vjerovanja
U čijem se oku polomilo trajanje
Čija je riječ zagrmila snažno
Odronjavajuči se jaukom
I šutnju raspukla da boli, do boli.....