Kod nas u Himalaji je danas Pemba, prvi radni dan u tjednu. Sutra je Nima, zatim Dava pa Minmar. Lhakpa je najljepši dan u tjednu kada svi bježimo van grada, a zatim slijede 2 dana vikenda - Purbu i Pasang.
U našem malom baznom logoru koji dijelimo sa 10 Sherpi imamo tako 3 Ponedjeljka, 1 Petak, 2 Nedjelje i 1-og susjeda Četvrtka koji nas obiđe gotovo svakodnevno. Onih preostalih par dana koji nam fale u logoru, sigurno se nađu među desecima Sherpi iz susjednih logora koji nas okružuju, a s kojima smo u proteklim tjednima uspostavili dobrosusjedske odnose. Namasteeee! Namasteeee!...dok se oni samo smješkaju, kartaju, fićukaju kroz zube ili pjevuše po cijele dane.
A kako svi ostali, tako i ovi, baš, baš naši...
Sirdar Lhakpa, jak kao životinja, popeo Everest preko nekoliko puta. Upustite li se u razgovor s njime, pripremite se na beskrajni napor hvatajući njegov simatično-nerazumljiv indijanski engleski, iste riječi ili čak situacije ponovljene i po nekoliko puta i „many, many wind“...
Gotovo u jednakoj dozi „katica za sve“ tu je i Pemba. Nešto mlađi ali s gotovo jednakim Everest iskustvom. S obzirom na najbolji engleski od svih naših Sherpi, on nam je kind of Sirdar – zamjenik.
Definitivno najveći glumac, plesač, diler pića i cigareta i jedan od likova koje bi čovjek najradije ponio doma u kutijici je Sherpa Pasang kojeg smo zbog italo looka prozvali Giovanni. Nasmijava nas već tjednima svojom minijaturnom pojavom, brojem noge 37, magičnim smijehom, spremnošću na glupiranje u svakom trenutku. I on je vrh Everesta dohvatio više puta...
U skupini Sherpi penjača koji u svojem CV-u imaju zajedno preko 25 uspona na vrh Everesta još su i 2 samozatajna: Lama Nawang i Lama Pasang. Nit ih puno čut, nit ih preveč vidjet, no zato na brdu ulijevaju beskrajno povjerenje.
Osim penjačkog odjela, tu je i vrlo bitan kuharski department. Stoga i ne čudi da taj odio zapošljava čak 4-ero Sherpi. Tu je prvi kuhar Chhewang koji se više drži svoje simpatične spiljske kuhinje negoli svjetla dana, a izađe tek tu i tamo kao kad se recimo popravlja agregat. On ne govori puno...sve što ima za reći govori svojim jelima. Šteta samo što mi ne govorimo nepalski, a o Dal Bathu ne mislimo isto što i on.
Njegov simpatični krezubi pomoćnik Kipa još je jedan od nevidljivijih. Bez puno riječi, uglavnom iz razloga što mu te engleske koje bi mi razumjeli fale, promili iz kuhinje 2-3 puta dnevno, šutke nam donese hranu, sramežljivo se nasmiješi i vrati natrag. Toliko od njega...
No zato je kitchen boy broj 2, mali Pemba, 25-ogodišnjak očaravajućeg osmijeha sve samo ne samozatajan. Ima ga svugdje, pun energije, dođe na Logor 2 za 3 sata, pleše, uvijek spreman na sve naše gluposti i uglavnom bira donijeti finu hranu za koju zna da će pobrati gromoglasni pljesak.
U kuharski odjel spada još i visinski kuhar Chunding. O njemu je teško nešto više reći osim da i na Logoru 2 navodno fino kuha.
Posljednji Sherpa kojeg ćemo spomenuti je definitivno jedan od likova koji se pamte. Ako ne po djelima (kojih nije da nema jer je preselio gotovo nekoliko desetaka kamenih gromada s lijeva na desno, donio stotine litara pitke vode izdaleka, zakopao i natrag iskopao yak i chicken steakove), onda definitivno po mirisu. Zove se Pemba, mi smo ga prozvali Sector (zbog amblema na njegovoj jakni), on je fizički radnik i u istim je hlačama i narančastoj jakni (nekad) proveo točno 35 dana. Pomnožite riječ smrad sa 35 i zamislite kako mi to osjećamo. No usprkos tome mi ga naprosto obožavamo.
I tako s tih 10 interesantnih likova mi trenutno dijelimo svakodnevnicu. Ljubomorni na naše druženje s drugima u Logoru, anđeli čuvari kada smo mi na brdu...učimo jedni od drugih i trenutno živimo jedni za druge...
Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr
Post je objavljen 11.05.2009. u 12:12 sati.