Pregled posta

Jedan dosta glupavi post sa dosta glupavom temom

Tja.
život ti se svodi na ovo : napraviš grešku a ondak pola života provedeš da bi tu grešku ispravio.

Dobro de, sad ova greška neće tražiti baš pola moga života, ali eto oduzima mi vrijeme.
Naimekae. Kad smo useljavali u stan morali smo to napraviti relativno brzo. Trudili smo se da ne budemo šlampavi, znajući iz svih prijašnjih preseljenja, a bome ih je bilo, da se nestrpljenje ne isplati. Da ti se sve vraća. I da se sve plaća.
No neke stvari su se morale napraviti, kupiti, staviti, inače bi još i sada zujali ko muhe bez glave.

Sad ću konkretno.
Daklen našla sam sebe da stalno i vječno usisavam, perem i brišem pod. Mislim znam. Pod treba usisavati i brisati ali ne toliko često koliko smo mi to morali raditi. No , kako stvarno zujimo i još uvijek se prilagođavamo novom okruženju , tako nismo stigli stati i malo si porazmisliti i doći do zaključka da nešto očito nije u redu ako smo stalno sa usisačem u rukama.

Jer što se događa?
Svi ljudi koji ulaze , prozuje kroz hodnik i odmah dolaze u dnevnu sobu. U cipelama. Svoje stvari ostave kojekuda. Najčešće na stol ili garnituru. Mi isto. Pa već za 5 minuta odkad si ušao stan izgleda užasno. Torbe i vrećice nabacane svuda samo ne u hodniku. Jakne na naslonima stolica.
Stvari posvuda, blata po podu ko u priči.

Mislim , nisu gosti krivi, mi smo krivi. Ja sam kriva. Jer sam htjela da mi hodnik bude ok i da ne bude nabacan sa stvarima. I cipelama. I kaputima. I jaknama. Budući da je premali da bi se u njega stavilo ormar to sam odlučila da će u njemu biti samo mali ormarić. I kutija sa šlapama.
(Kutija sa šlapama morala se maknuti jer je ona ispala jedno od najomiljenijih deserta naše male pasice, te je stoga za desetak dana počela izgledati kao da smo ju našli kod kontejnera. Kutija ne pasica. A bome je i šlape vadila i jela.).

Dakle u taj mali ormarić stane moja torba, u ladice stanu ogrlice i vodilice od pasa i ključevi. Ideja mi nije bila loša, jer su se kaputi, jakne trebali držati na vješalici u drugoj prostoriji.
No kad ideje zažive u praksi onda se vidi koliko su dobre bile.
Ova nije.
Ideja mislim. Bila dobra , mislim.

No da ne davim.
Jedan dan sam napokon ipak stala. Pitala sam se što ne štima?
I shvatila!!!!
"..ebote Levant" rekla sam samoj sebi "pa fakat si glupa. Naravno da svi koji dolaze ostavljaju stvari u dnevnom boravku jer nemaju kud s njima o svijete". Onda sam još malo lupala glavom o zid, tek toliko da pokušam vlastitu glupost izbacit iz nje. Ne znam da li sam uspjela, vidjet ću. Ako nisam lupat ću još.

I tako. Sada imamo radove u kući. Lijepo smo otišli i kupili vješalicu.

I sada sam vesela.
Danas ćemo ju staviti na zid.
Očekujem da ću manje usisavat.
Naime, putnik namjernik sada će morati stati u hodniku i tamo odložiti stvari. Morat će i bok! Pri tome će i cipele možda skinuti.
/To sa cipelama je moja vječna dilema. Jerbo me mama odgojila da nikoga ne silim da se skida. Nego da se prilagodim gostu. Ako gost traži šlape ja mu dam šlape. Ako ne traži ja šutim. (i kasnije usisavam )./

Nije meni teško usisavat da se mi razumijemo. To čak volim. Kuhat ne volim ali usisavat mi nije teško. Nekako kasnije, kad vidim rezultat dobro se osjećam. No ja nisam doma . Dolazim kasno s posla i nisam baš oduševljena da nakon radnog dana pređem u ulogu domaćice koja stalno sređuje stan. Neide i jedno i drugo. A i neće mi se.

Zato se nadam da će ova opako lukava izmišljotina uroditi plodom. Da će vješalica dovesti do rezultata. Da ću postavljanjem vješalice u hodnik (projekt pod nazivom "fućkaš ljepotu daj funkcionalnost") ubiti barem dvije muhe. Ako ne i više. Prva je da torbe ostanu u hodniku. Druga je da jakne ostanu u hodniku. Treća je da cipele (po mogućnosti isto) ostanu u hodniku.

A za eventualne komentare tipa "e fakat si glupa i o tome još pišeš post" imam dvije stvari za reć u svoju obranu. Prva je ova : je, fakat ponekad znam biti glupa. Druga je : voljela bih da je netko drugi živio u mojoj koži zadnjih par mjeseci. Možda bi taj drugi napravio bolje. Ali sumnjam.

Post je objavljen 13.05.2009. u 11:08 sati.